borut
28.08.2009., petak
Sve je dobro
|
sta se dobro svrsi! Kako se je priblizavao cetvrtak, Vesnino zdravstveno stanje se je bitno porpravilo i jutro nas je zateklo na putu do Bartula s kojim smo namjeravali otici u posjet Jotamu u Ber Sevi. Nas auto vozi na "benzin 95 oktana", pa smo se zaustavili na pumpnoj stanici uz crpku za samoposluzivanje. Provukao sam kreditnu karticu i dok sam ukucavo broj osobne karte i registracijski broj iza mena se je zaustavio automobil iz kojega je vozac izasao munjevitom brzom, zgrabio s "moje" crpke rucku za tankanje nafte i poceo puniti svoj rezervoar, pa kad sam ja prinio rucku da bih napunio moj rezervoar benzinom - sipak! Brojilo na crpki se je veselo vrtilo odbrojavajuci naftu koju je punio tip iza mene!!! Prisao sam mu da mi objasnio sta je i zasto napravio. Objasnjavao mi je da njegov automobil ima uredjaj za automatsko tocenje goriva i da mozemo istovremeno tankati(?), ali se nisam dao uvjeriti, nego sam, drzeci ga za ruku, trazio da sa mnom udje kod sefa stanice, gdje smo se zadrzali poprilicno dugo. Ljubazni sef pumpne stanice je objasnio da je to dobro poznata "kombina" na koju znaju nasjesti naivni vozaci i naplatio gorivo od mog "poslovnog partnera". Uslijedila je dvosatna voznja i stigli smo do Jotama taman na vrijeme da odemo na jelo u restoran "Pustinjsko pleme"! Na niskim tapeciranim sjedistima proveli smo ugodno vrijeme, a prostor je upravo odgovarao za Jotamove igre!     Na odmor smo otisli kod Jelinekovih gdje se je Jotam jednostavno srusio i zaspao na fotelji, a Bartul je "pazio" da se ne bi prevrnuo i pao na pod!  Ali, avaj! Istovremeno s budjenjem, Jotam je trazio svoj MOTOR, igracku s kojom nas je u jutro docekao i koja je svo vrijeme u restoranu bila u centru njegove paznje, ali ju je, iz tko zna kojeg razloga, na tren zapustio i ona je ostala tamo!  E, sad je valjalo pohitati natrag u centar Ber Seve, ali auto - ni makac!!! Mjenjac se zaglavio, pa ni naprijed, ni natrag! Pokusali smo gurati auto tamo, amo ne bi li se mjenjac odglavio, ali uzalud. Onda nam je jedan prolaznik (kao, on se razumije u te stvario) ponudio pomoc i sjeo u auto, a mene je uhvatila lagana panika, jer tip je bio preko dva metra visok, barem sto dvadeset kila tezak, a ruka kao dvije moje. "Ovaj ce slomiti sve cega se dohvati" - mislio sam u sebi, ali Bartul je spasio situaciju jer je tamo, pored mjenjaca ugledao sitna slova "oslobadjanje opruge" i stvar je bila za cas sredjenja. ... a kad je jos Jotam dobio svoj MOTOR, mogli smo jedino zakljuciti da je sve dobro sta se dobro zavrsi! |
