borut
23.03.2009., ponedjeljak
Jedno moje poslijepodne
Ekonomska kriza ne mimoilazi ni moju banku. Osjeca se to na svakodnevnom poslu, pa je i vise vremena za poslijepodnevni odmor. Danas sam rano izasao na rucak i uputio se do Avrama ciju hranu rado jedem. Sjeo sam za stol kojega je vec zauzeo Josi i dok je on zucno vodio neki poslovni razgovor sjetih se da moram svratiti u njegov ducan kako bih kupio nove peraje za plivanje.  Dogovorili smo se da dodjem za pola sata i on ode, a njegovo mjesto zauze Rafik, odvjetnik iz Um el Fahema (Arapski grad istocno od Hadere) i prije nego li naruci jelo na sav glas progovori kako sutra Baruh Marzel i njegovi krajnji desnicari nece uci u Um el Fahem na najavljenu manifestaciju! .............  Avram je reagirao zucno kako treba cvrsta ruka koja bi uvela red medju muslimansko stanovnistvo, a njegova je ruka pak zorno pokazivala kako bi to trebalo provesti!  Dok je Rafik odvracao Avramu da bi mu bilo bolje da se vrati u planine Maroka iz kojih je dosao, spustio sam se na cestu i malo procavrljao sa kamiondzijom Henom koji od jutros nije imao musteriju, pa ubija vrijeme razgovarajuci s prolaznicima.  Josi me je vec cekao u svojoj trgovini svakakvih potrepstina za domace zivotinje i za sport,  te dao da isprobam peraju na desnoj nozi.  Jos sam uzeo hranu za Macija i dok je Josi pravio racun (peraje umjesto 110, kao za mene 90 sekela i macja hrana 30), ja sam brzo izracunao kako su 90 + 30 = 110 i za divno cudo Josi je napravio bas takav racun. Razmisljajuci kako sam napravio dobar posao udjoh u banku i pred mojim stolom zastanem u cudu. Nista nisam pio, a odjednom vidim dvostruko!!!  |
