I opet me je Vesna izvukla! Kad vec nisam znao kako zvrsiti ovaj mjesec i izbijeliti posljednje polje na kalendaru, ona je rekla da mi s Macijem ide dobro, pa je brzo organizirala slanje faksova u Veleposlanstvo (nesto u vezi s predstojecim izborima). Dakako, Maci joj je bio pri ruci,
a kada su sve odaslali i obavili telefonske razgovore on je shrvan umorom morao otpocinuti!
Kad se post pise svaki drugi dan na kalendaru se prikaze zanimljiv lik. Kod mene do duse nije ni crno bijeli da bi bio slican sahovskoj ploci, a ni crveno bijeli da bi nalikovao hrvatskom grbu. Zeleno bijeli je, a ni ideja nije originalna, jer to je jednom zapoceo Vice. U svakom slucaju mene je citav "poduhvat" dobro zabavljao sve do danas, jer danas nemam neku temu o kojoj bih pisao, a preostalo mi je jos jedno polje da ga izbijelim!
Ne, ne zazivljem ja ime Bozje (da se ne bi zabrinuli oni koji poznaju moje svjetonazore), nego samo citiram tekst na kojega sam naletio jucer na oglasnoj ploci u cajnoj kuhinji moje banke:
O, Boze!!
Daj mi hraborosti da mijenjam sta se mijenjati moze...
Daj mi snage da prihvatim sta se mijenjati ne moze...
I daj mi mudrosti da razlucim jedno od drugoga.
"Ne podizi pogled u zvjezdanu noc, ako mene cekas
jer ja cu doci stazom kroz rascvjetana polja
I ne slusaj zvuke iz daljine, ako se koracima mojim nadas
jer necujno cu prici i tek kada ti rame ovlas dirnem
Sapatom punim zebnje zazvati tvoje ime
pored stopala ti sjesti, pretopiti trenutak u vjecnost..."
- odjekivalo je sa radioprijemnika u autobusu koji me je uz Gan Havradim vozio kuci. Slusao sam poznatu mi pjesmu i poznati glas. Sjecanja su navirala, vracajuci me u omarinu ljetnje noci kada nam je pricala svoj zivot i u ono poslijepodne sto ga provedosmo ugodno caskajuci uz slastice. A kada su posljednji tonovi utihnuli prisao sam vozacu i upitao da li prepoznaje glas pjevacice. "Nikad cuo", - rekao je "ali valja!"Na brzinu sam rucao i pohitao u veliku prodavaonicu CD-ova na Trgu Davidka ne bih li medju novitetima pronasao "Altistakel al kohavim". Nitko nije znao o cemu govorim i vratio sam se doma razocaran. Upalio sam kompjutor, usao u blog editor i pjevuseci laganu melodiju pokusao zabiljeziti rijeci koje sam danas slusao:
"Ne podizi pogled u zvjezdanu noc, ako mene cekas
jer ja cu doci stazom kroz rascvjetana polja
I ne slusaj zvuke iz daljine, ako se koracima mojim nadas
jer necujno cu prici i tek kada ti rame ovlas dirnem
Sapatom punim zebnje zazvati tvoje ime
pored stopala ti sjesti, pretopiti trenutak u vjecnost..."
Tri su kolibrica jutros posjetila nas balkon i razvesela nas igrom i vedrim cvrkutom. Dok sam pripremio digitalac, jedan je otisao svojim putem, ali preostala dva su ostavila zapis na mojoj kartici!
Vesna je sjedila na balkonu i razgovarala s Tami telefonom. Odjednom je osjetila da nije sama i da joj se iza ledja netko (nesto) priblizava. Okrenula se i
od uzbudjenja nije znala objasniti Tami sta se dogadja, a u medjuvremenu to nesto je preslo preko krosnji u dvoristu
i dolje je poceo curiti beton!
Sve skupa nije dugo trajalo, "cudoviste" je skupilo ekstremitete i otislo. Vesna je usla u stan i pocela raditi na racunaru, kad ...
...s te druge strane zgrade, na parkiralistu, "cudoviste" pruza ekstremitete ravno prema prozoru kroz kojega Vesna gleda, a "ljudski faktor" upravlja iz blizine,
dok "drugi ljudski faktor"
pokazuje svu ljudsku glupost i ostaje usred betona!!!
Betoniranje je zavrseno, "cudoviste" ce opet povuci svoje ekstremitete
i Vesna moze mirno nastaviti sa svojim zanimanjima!
Konacno! Konacno je Iva poslala fotku iz Madjarske gdje u Baji vec mjesecima radi kao gost profesor. Fotka je nastala za vrijeme njenog jednodnevnog boravka u Szegedu, pa evo i njenih zivopisnih rijeci od tamo:
"petak.
vozim sat i trideset minuta do szegeda. parkiram blizu i nosim novi kartoncic sa sobom. buduci da je vrijeme posjeta za EU drzavljane, dolazim na red za 5 minuta.
pruzam novi kartoncic. docekuje me zbunjen pogled cinovnice: "what is this?". objasnjavam kako sam bila tu prekjucer, dali su mi ovo, rekli da se vratim, blabla. ona poziva kolegicu. razgovaraju na madarskom, nista ne razumijem, ali osjecam da nije dobro jer se zbunjeno gledaju. proucavaju ugovor za iznajmljivanje stana.
cinovnica mi govori: "na ugovoru su potpisana dva vlasnika, na kartoncicu imate samo jedan potpis".
kazem: "ali to mu je supruga! vozila sam dva sata! ne mogu se sada vracati!". ona je nepopustljiva. nastupam agresivnije, ali me zaustavlja njezin ledeni pogled i: "excuse me?". shvacam da je vrijeme za promjenu taktike. okrecem na patetiku, nista nikoga ne razumijem, svi me naokolo salju, vec se dva dana vozim i cekam u redovima, radim samo ono sto mi kazu... turam joj u ruke sve ugovore i stari kartoncic.
to je smeksa, voli se osjecati nadmocnom. odluci zanemariti potpise na ugovoru, ali tada joj pogled pada na stari kartoncic: "what is this?". prouvava stari kartoncic, gleda novi i zakljucuje da ja ne bih ni trebala biti tamo jer su njihov posao obavili u baji. govorim joj da su mi tamo rekli da dodem ovdje. ona mi govori da odem doma. ja je molim da nazove ured u baji. ona gleda na sat i kaze da je vec kasno, ali buduci da buljim u nju s nerazumijevanjem (jer je 11.30, a ured se zatvara u 12.30), ustaje obaviti telefonski razgovor. vraca se za par minuta i govori mi da je broj koji mi pise na kartoncicu nevazeci, da ona ne zna sto da ucini i da odem doma. gledam je zbunjeno. ona gleda mene. gledamo se neko vrijeme.
ustajem i odlazim.
zovem zivka koji se ne javlja. pijem kavu, ne jedem kolace, nudim paru starcicu da ih slikam njihovim fotoaparatom i vozim se sat i trideset minuta do baje."
Iva, pises odlicno, izgledas jos bolje; pa daj pocni sa svojim blogom! Domena "niljenica" je slobodna!!!
Medju prijateljima koji su Gizeli priredili iznenadjenje bio je i njezin stariji kolega Dr. Stefan Klarajh, specijalist oftalmolog!
Caskali smo i izmjenjivali podatke svak o svojoj domovini. On je rodjen u Poljskoj u Galiciji i 1941. godine kao osmogodisnjak bjezao s roditeljima pred nastupima i masakrima njemacke vojske. Najprije su se skrasili na Krimu, a kasnije su morali jos istocnije do gulaga Kirgizstana. Nakon godina provedenih u oskudici i zarazeni malarijom, vracali su se poslije rata, preko Moskve kuci. U pomanjkanju informacija tek tada su saznali za Holocaust i pogrome. Stigli su na ugaseno i unisteno ognjiste i krenuli od pocetka.
Stefan je zavrsio medicinu i uspjesno radio kao oftalmolog. Za Izrael se je uputio 1964. godine i od tada, cetrdeset i tri godine se nije vracao u Poljsku.
"O!" - prekidoh ga, "... pa to me potsjeca na primjer Dr. Reubena Eldara kojega sam upoznao jucer i koji je svoj rodni kraj posjetio nakon 51 godinu..."
"O!" - prekide tada on mene, "... pa ja ga poznajem, on me je, kao Glavi oficir Zdravstvenih sluzbi Izraelske vojske, primio u sluzbu godinu dana nakon useljenja u Izrael kada sam isao na odsluzenje vojnog roka!"
Gizela je jucer slavila ...eset i neki rodjendan i provela citav dan sa suprugom izvan kuce. Kada se na vecer vratila doma, otkljucala vrata i htjela upaliti svjetlo - docekao ju je bljesak sa fotoaparata, bucne prskalice i pjesma "Sretan rodjendan"!
Iznenadjenje je bilo toliko da je gotovo zatrebala lijecnicka pomoc (na srecu bila su prisutna cetiri lijecnika), no dovoljna je bila casa hladne vode.
U zagrljaju kcerki, unuka i najblizih prijatelja,
iznenadjenje je brzo pretoceno u zadovoljstvo,
te smo svi proveli ugodne trenutke uz obilje ukusnog jela i zakuski, o cijoj pripremi u njezinoj kuhinji slavljenica nije bila upoznata!
Veceras je na svecanom prijemu odrzanom u rezidenciji u Hercliji Pituah, veleposlanik Mr. Ivan Del Vechio, a za osobite zasluge na podrucju znanosti urucio gospodinu Dr. Reubenu Eldaru Red Danice hrvatske s likom Rudjera Boskovica.
Nakon Veleposlanikovog obrazlozenja odluke o odlikovanju, Dr. Reuben Eldar, strucnjak za QoCI (unapredjenje kvalitete zdravstvene zastite) je skromno dao osvrt na svoj rad koji je donio i donosi dobrobit i Izraelu i Hrvatskoj.
Dr. Eldar govorio je i o svome bijegu iz Hrvatske 1941. godine, te prvom povratku nakon pedeset i jednu godinu. Svjetska zdravstvena organizacija poslala ga je 1992. godine na celu izaslanstva da pomogne obnoviti ustroj zdravstvenog sistema Hrvatske. Od tada njegovi boravci u Hrvatskoj bili su ucestali, a njegove ideje nasle su plodno tlo. Rekao je da za svoj rad nije trazio nikakvu naknadu, a nije ocekivao ni nagradu. Sada je ponosan sto na grudi moze staviti hrvatsko odlikovanje.
Pocasni konzul Hrvatske u Izraelu gospodin Aaron Frenkel je nadahnuto zahvalio laureatu na njegovom doprinosu Hrvatskoj, isticuci kako covjek koji nesebicno daje jos vise dobija za uzvrat.
Svoje veselje Dr. Eldar je podijelio s brojnim uzvanicima, dok su uz njega stalno bili clanovi najuze obitelji!
Da ih je lako nagovoriti na bilo kakve putesestvije pokusao sam vec dokazivati, npr. kad je gostovao Koreanski balet. Ali kad su se bile odlucile prosetati malo Jeruzalemom, nedostajala im je nizozemska atmosfera, pa su se dale fotografirati pored vjetrenjace u cetvrti Jamin Moshe. A gdje su danas? Jedna je u Spanjolskoj, a druga u Palestinskoj Autonomiji. Al' je mal ovaj svijet!
Uz cestu br. 1. Tel Aviv - Jeruzalem, u neposrednoj blizini samostana Latrun, nalazi se izletnicka atrakcija "Mini Izrael". Slobodni dani Sukota (Praznik Sjenica) pravo su vrijeme za obilazak. Sve na jednom mjestu, ali u malom! Opremljeni rekvizitima za obranu od sunca, koje ovdje przi i u listopadu
vecinu vremena setali smo Jeruzalemom,
(Italijanska bolnica, danas Ministarstvo obrazovanja)
(Ruskopravoslavna crkva)
(Vrhovni sud)
(Zid placa i iznad njega Omarova dzamija)
no put nas je odveo i do skijaskih terena Mt. Hermona,
a dah je zastao u Haifi gdje se iznad Germanske cetvrti uzdizu nenadmasni vrtovi oko svetista Bahaja,
Cetiri grupe hodocasnika iz Hrvatske nalaze se ovih dana u Izraelu, a na vijest da jednu od njih predvodi fra Petar Lubina uputismo se u Jeruzalem, gdje u prozracnom predvorju hotela "Gloria" provedosmo ugodne trenutke prisjecajuci se zajednickih prijatelja i dogadjaja koji nas povezase.
Tko ne zna, fra Petar je urednik vjerskog lista "Marija" i autor knjige "Stopama Nazaretske Djevice", cije drugo izdanje upravo priprema.
I ovako ce u urednickoj rijeci posljednjem broju lista: "Tisina tako ima dva lica. S jedne strane zna biti teske, pace nepodnosljiva, a s druge nam pomaze doci do samih sebe, do najintimnije dubine nasega bica, do vlastitih temelja. Omogucuje nam pronaci nove obzore i stvoriti nove odluke." Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto i otpocinite malo! (Mk 6, 31)