borut
08.11.2005., utorak
Natjecanje
Danas je moja banka organizirala sportski dan. Na prostranim terenima institua Wingate se okupilo oko tisucu (od sveukupnih desetak tisuca) radnika koji se u slobodno vrijeme bave sportom. Svaka poslovna jedinica (a ima ih devet) je oformila svoje ekipe u dvadesetak grana sporta. Ja sam upao u troclanu plivacku reprezentaciju i trebao otplivat 50 m slobodno. Na startu, osim malog zakasnjenja, sve je bilo dobro! Do tridesetog metra sam kontrolirao sedmu i osmu stazu i bio ispred njih, a onda sam malo pogledao i na desno! Tamo je za duzinu ispred mene bio tip koji me je preduhitrio u startu. Jos sam pojacao tempo, ali bilo je kasno. Zeljno sam prizeljkivao zid, a kada sam ga dodirnio nisam imao snage niti za osmjeh, a tip je vec bio tamo!  Nisam bio previse zalostan zbog poraza, jer sam plivao dobro, a i svi moji suparnici su bili znatno mladji od mene. Ono malo utjehe koliko mi je trebalo nasao sam uspjesnim snimkom kod pantomimicarke koja je sutke zaradjivala svoj honorara, kao sto sam i ja sutke podnio poraz, ali je on, iako sutke, na sve to mrko gledao.   Zato mi se bilo najbolje udaljiti i potraziti sta bi mi jos moglo odgovarati. Nasao sam grupu sutljivaca koji su izvodili cudne pokrete (rekli su mi da je to thai chi ili tako nesto),     ali mi je to brzo dosadilo, pa sam se popeo na nekakav djecji zid za veranje i saljem svima pozdrav, jer sam umoran i hocu spavat!  |
