borut
24.04.2005., nedjelja
Seder Pesah
"I taj ce vam dan biti za spomen, i praznovacete ga Gospodinu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vjecnijem." (Druga Knjiga Mojsijeva, 12, 14)Tako smo se i mi sinoc nasli kod Liane i Josija, kao vecina obitelji (i danas u modernom Izraelu), da obiljezimo pocetak Pesaha u znak sjecanja na izlazak zidovskog naroda iz Egipta, nakon cetiristogodisnjeg ropstva. Uoci Pesaha svaka kuca prolazi veliko spremanje, a posebna paznja se pridaje izbacivanju svega sto u sebi sadrzi kvas. Kao simbolika na cetrdeset godina lutanja pustinjom po izlasku iz Egipta, gdje nije bilo vremena za spravljanje pravog kruha, jede se sedam dana (izvan Izraela osam dana) beskvasni kruh. Liana je svecano postavila stol, a Seder je predvodio Josi po strogo utvrdjenim pravilima zapisanim u Hagadi sel Pesah (Prica o Pesahu). Odredjivao je tko ce sta citati iz Hagade, kada ce se pjevati, koja hrana ce se i kada iznositi na stol, te odobravao natakanje vina. Od nekud se je stvorila gitara, pa je Seder dobio malo izmijenjenu formu, ali sve pod cvrstom i tolerantnom rukom glave stola, a na zicama su se izmjenjivala cak trojica, za cije talente do sada i nismo znali. Moja glavobolja nije prolazila, pa mi je Slomo iz bakinog repertoara stavio dvoje kriske limuna na sljepoocnice, a zatim Dube napravila petominutnu energetsku seansu. Zaboravio sam ne samo na bolove, nego i na preukusnu juhu s mases knedlama i sva druga predjela, kada sam se vratio za stol gdje su se redali gefilte fisch, kirnja u umaku, telci odresci, punjeni pilici ...  O desertima ne bih ovog puta, jer nisam kusao nista osim rozate koju nisam uspio fotografirati, a zbog zurbe da uhvatim komad te omiljene mi slastice dok sam promatrao kako nestaje na tanjurima mojih susjeda. Najmladji sudionik Sedera bio je Oriel i njegova je zadaca bila bila pronadje afikoman. Ali kako ga je umor prerano savladao otisao je na pocinak prepustivsu tu ulogu starijima.  |
