borut
18.12.2004., subota
Albert
I nije se to jucer zavrsilo samo na ciscenju sipka i da mi je Maci pio iz ruke, nego stigao i poziv da treba ici i u Jaffo. Sjeli mi u auto, skupili usput studenta u Wintgate-u i eto nas oko 15,00 u Ramat Avivu kod Zeni. A Zeni narucila cetiri mjesta u restoranu u Jaffu i izvodi nas na rucak. Nasli parking ispred samog ulaza i gle: ime restorana "Bojana" pise cirilicom, bas kako su Bugari, koji ga drze, naucili prije nego li su doselili u ove krajeve. Unutra nekoliko stolova, tridesetak ljudi se moze smjestiti, i ... sve zuzeto. Od zida do zida dugacak stol i za njim 20-tak muskaraca. Najmladji je davno puhao u 65 svijeca na rodjendanskoj torti, ali svi su veseli i pjevaju, a zabavu vode Albert i njegova harmonika. Albert je majstor za obnovu antiknog namjestaja, a radionica mu je u mondenoj cetvrti Tel Aviva, negdje u ulici Senkin. Radi tamo cetiri sata dnevno, a dva puta tjedno, srijedom i petkom, dolazi u "Bojanu" gdje za svoju dusu svira sta mu padne na pamet uz prilagodbu repertoara posjetiocima s kojima dijeli casu vina! U muzici je samouk, note ne poznaje, a sluh mu je izvanredan, pa za cas ulovi melodiju koju netko zapocne pjevati! Nije imao vremena sjesti do naseg stola, ali je za Zeni otsvirao nesto iz njezinih ranijih posjeta, sto smo i mi mogli razumjeti, dok smo se tiskali na nasem stolicu  uzivajuci u pravoj domacoj kuhinji. Moja gulas juha za predjelo je bila vise nego li ukusna, ali vrhunac je bila musaka od patlidzana. Na stolu nista nije ostalo, jer je sve bilo prvoklasno. U medjuvremenu se je Albert premjestio za stol nekog profesora Lazarevica (konobarica nam je sapnula da je i on Bugar i da ima blistavu proslost /nemam pojma u cemu/) i tamo pjevao njegovoj zeni Lizi da je ona kao otrovni napitak za svakog muskarca. Onda je objasnio da on voli ovamo dolaziti bez supruge, a kad ona vec inzistira da mu se pridruzi, mora obuci kosulju dugih rukava da mu ne bi ostavila modrice na rukama kad ga vuce da je vrijeme ici kuci. I tada se dogodilo "cudo". U prostoriji se pojavio Ivica i prisao pozdraviti ne mene, nego Alberta.  Brzo se sjetih da "moj" Ivica preferira gitare pred harmonikom i da cu se jos nacekati dok on pokrene Maricu na taj put!!! Hvala Zeni za ugodno provedeno poslije podne!!! |
