Zeljko Raznatovic Arkan,RATNI ZLOCINAC
Zeljko Raznatovic rodjen je 1952.godine u Brezicama,u Sloveniji gdje mu je otac sluzbovao kao pukovnik zrakoplovstva JNA.Umjesto upisa u vojnu akademiju,kako ga je nagovarao otac,Zeljko se kao adolescent odao kriminalu.S navrsenom dvadeset jednom godinom odsluzio je tri godine zatvora zbog pocinjenih kaznenih djela.Na izdrzavanju kazne upada u oci tajne policije koja je u njegovom psiholoskom profilu,i u cinjenici da je dijete visokog oficira,prepoznala potencijal profesionalnog ubojice,kojeg ce specijalizirati za politicka ubojstva.Unatoc zakonskom preprekama,
policija mu izdaje putovnicu i on koncem 1973.,opskrbljen s nekoliko laznih putnih isprava,odlazi u inozemstvo.Ubrzo je postao lice s potjernice europskih policija.Zbog oruzane pljacke koju je pocinio sud u Bruxellesu osudio ga je 1975.godine na petnaest godina zatvora.Nakon cetiri godine zatvora u srpnju 1979.godine pod nerazjasnjenim okolnostima,Arkan bjezi iz zatvora.Postoje ozbiljne indicije da mu je bijeg omogucila jugoslavenska Sluzba drzavne bezbednosti.Iste godine izvrsio je oruzane pljacke banki u Svedskoj i Nizozemskoj.Uhapsen je u Amsterdamu i 7.svibnja 1980.godine osudjen je na sedam godina zatvora.Kriminalnu djelatnost nastavio je u Njemackoj i Svedskoj te je za njim raspisana potjernica.U Frankfurtu je 1982.uhapsen dok je pljackao draguljarnicu,no zbog dobivenih ozljeda u sukobu s policijom biva smjesten u bolnicu iz koje,unatoc policijskom nadzoru,uspijeva pobjeci.
Po nalogu jugoslavenske tajne policije Raznatoviceva kriminalna skupina sudjelovala je u umorstvima pripadnika hrvatske politicke emigracije u zapadnoj Europi.Najpoznatije politicko ubojstvo koje je pocinio Arkan bila je likvidacija Stjepana Djurekovica u Munchenu 1984.godine.Zbog stalnog pritiska zapadnoeuropskih tajnih sluzbi,koje nisu mogle trpjeti Arkanove kriminalne podvige,SDB je bio primoran skloniti Raznatovica u zemlju.
Ubrzo po povratku Arkan postaje lider beogradskog podzemlja o kojem su se ispredale legende.Jednom prigodom kada je zbog tuce priveden sucu za prekrsaje u Beogradu 1985.godine izjavljuje da radi za jugoslavensku tajnu policiju:"Sluzbenik sam Saveznog sekretarijata unutrasnjih poslova,u odelenju zaduzenom za emigraciju,imam dvadesetak revolvera koje sam dobijao 13.maja povodom Dana bezbednosti."Goran Vukovic,njegov prijatelj,pripadnik beogradskog podzemlja i suborac iz Trigrova,prije nego je likvidiran u sredistu Beograda 1994.,o njemu je govorio:"Arkan je ulazio u banke kao u supermarket.Ne bih da govorim o politici,ali sto se tice pljacke,zaista je neprevazidjen.Banke su bile njegova specijalnost kao i spektakularna bekstva.Uspevao je da pobegne dva ili tri puta iz istog zatvora.Poslo mu je za rukom da se docepa slobode cak i kad je bio zatvoren kod Nemaca.
Voleo je da izigrava sefa.A bio je zapravo ubica;vest i efikasan,primoran da prihvati obavljanje ne bas ugodnih poslova."
Ubrzo Arkan u Beogradu zapocinje i"poslovnu karijeru",postavsi 1986.
godine vlasnik,slasticarnice u sredistu Beograda.S agentima SDB-a ostaje u stalnom kontaktu.Uz njihovu pomoc,pocetkom 1990.godine postaje vodja Delija,navijaca nogometnog kluba Crvene Zvezde,a u rujnu iste godine i clan uprave kluba.Po nalogu SDB-a Arkan je 13.svibnja 1990.godine na stadionu Maksimir u Zagrebu isprovocirao sukob s navijacima Dinama,Bad Blue Boysima,koji je po zamisli beogradskih nalogodavaca trebao posluziti kako bi se hrvatska vlast optuzila za represiju i"antisrpstvo".Nogometni stadioni su u to vrijeme bili jedina mjesta za masovne sovinisticke ispade i upucivanje najrazlicitijih prijetnji drugim nacijama.Revno izvrsavanje preuzetih obveza omogucilo je Arkanu ostvarivanje bliskih veza s vladajucom elitom.Svoju je lojalnost ovaj prononsirani zlocinac potvrdio i koncem 1990.kada je u Srbiji legalizirano visestranacje.Naime,dio beogradskog podzemlja okrenuo se opoziciji,investirajuci svoj prljavi novac u nove stranke,sto je uznemirilo Slobodana Milosevica.Tajnoj policiji nalozeno je da rijesi problem,a ona ce posegnuti za iskusanim modelom.Naime,u pomoc je pozvan Arkan koji je dobio odrijesene ruke za eliminaciju neposlusnih.Okupivsi oko sebe najozloglasenije beogradske ubojice,Raznatovicu je uspjelo za kratko vrijeme uvesti"red"u beogradskom podzemlju.U iznenadnoj,dobro kordiniranoj akciji,Arkanova banda otela je nekoliko bliskih clanova obitelji mafijaskih bosova iz suprotnog tabora.Istodobno je nekoliko nizerangiranih clanova kriminalnih bandi likvidirano u tzv.sacekusama.
Arkan je,zaprijetivsi likvidacijama clanova obitelji i unistavanjem imovine,
ucijenio drugu stranu,a njegovo ime i zlocinacka reputacija prisilila je Arkanove oponente na kapitulaciju.Ubrzo je beogradski kriminalni milje,u zamjenu za primirje,prestao financirati Miloseviceve protivnike.Obvezali su se placati Arkanu reket u iznosima koje je ovaj sam odredjivao.
Zbog njegovih zasluga,Jovica Stanisic ce upravo u Arkanove ruke predati prvu ratnu paravojnu postrojbu,utemeljenu radi provodjenja etnickog ciscenja,koja se zvala Srpska dobrovoljacka garda,a poznatija je kao
"Arkanovi tigrovi".Odmah nakon svecanog postrojavanja 11.listopada 1990.godine kod manastira Pokajnica,po nalogu SDB-a,upucena je u istocnu Slavoniju.Prema uputama nalogodavaca,pristupit ce izvrsavanju nagroznijih zlocina kako bi etnickim ciscenjem nesrpskog stanovnistva osigurali stabilnost zamisljene Velike Srbije.U pravom smislu rijeci ostvarit ce se Miloseviceva vizija zlocinaca koji postaju"drzava u senci".
Jezgru ove paravojne postrojbe cine osudjeni kriminalci,ubojice i pripadnici podzemlja.Formaciji se pridruzuju i ambiciozni sitni delikventi poput Milorada Ulemeka,vlasnika kafica iz Stare Pazove,kasnije poznatiji kao komandant Legija.Prve vojne zadace ova ce postrojba obavljati na tlu Hrvatske,sudjelujuci u obuci i naoruzavanju srpskih pobunjenika.U jednoj od tih operacija na podrucju Dvora na Uni,29.XI 1990.godine Zeljka Raznatovica uhapsila je hrvatska policija i zatvorila.Optuzen je za poticanje oruzane pobune i poslije sestomjesecnog pritvora u istraznom zatvoru u Zagrebu,osudjen je na izdrzavanje kazne u trajanju od dvadeset mjeseci.Pod nikad razjasnjenim okolnostima,pusten je na slobodu i specijalnim zrakoplovom Vlade Srbije otputovao u Beograd.
Usprkos diletantskom"padu"Arkana u Hrvatskoj,srpske vlasti nisu izgubile povjerenje u njega o cemu svjedoci izjava ministra unutarnjih poslova Srbije Radmila Bogdanovica za vrijerme ozujskih demonstracija opozicije u Beogradu:"Da je Arkan bio ovde,sve bi bilo drugacije."Pocetkom rata u Hrvatskoj,Arkanova SDG-a operirala je u istocnoj Slavoniji.Zadaca im je bila izvrsavanjem najokrutnijih zlocina slamati moral pripadnika HV-a te provesti ertnicko ciscenje hrvatskog naroda s teritorija koje su okupirali.
Sjediste Arkanovih tigrova bilo je u Erdutu,a postrojbu je cinilo 400 vrhunski naoruzanih pripadnika,ciji se broj povecavao prema potrebi.Iako su u vojnim operacijama formalno bili podcinjeni generalima jugoslavenske vojske,stvarni zapovjednik ove postrojbe bio je Jovica Stanisic.Za logisticku potporu Tigrova bio je zaduzen Radovan Stojcic-Badza,zamjenik ministra unutarnjih poslova.Gradili su imidz elitne vojne postrojbe,prepoznatljive po crnim odorama,najnovijim vojnim dzipovima,
specijalnim strojnicama i Rambo stilu.Zastitni znak postrojbe bilo je zivo tigrovo mladunce.Borbena krilatica bila im je"zarobljenike ne uzimamo".
Za odradjen posao na terenu,rezim ih je nagradjivao pravom prvenstva nesmetane pljacke"oslobodjenih podrucja"i organiziranja svercerskih kanala na okupiranim podrucjima.Arkan se specijalizirao za praznjenje bankarskih sefova u okupiranim gradovima,prostituciju te sverc benzina,
cigareta i alkohola,priskrbivsi si tako golem imetak.
Pocetkom rata u Bosni i Hercegovini Arkan odlazi u istocnu Bosnu,gdje sa svojom postrojbom cini stravicne zlocine nad muslimanskim stanovnistvom,osobito u Zvorniku i Bijeljini.Ovi psi rata,vodjeni i instruirani od najblizih Milosevicevih suradnika,ratovali su gdje god su to nalagali Milosevicevi strateski interesi.No,njih niti najmanje nije zanimala ideologija,cak ni politika.Vodjeni su samo jednom idejom-da rat traje dok ima profita.Iako je Milosevic u javnosti cesto demantirao svaku povezanost s Arkanom i njegovim zlocinima,u intimnijim drustvima nije krio nadzor nad zlocincem.Kada je Hrvoje Sarinic,na jednom od svojih tajnih sastanaka s Milosevicem u Beogradu,spocitnuo"vozdu"vezu s Arkanom,ovaj ce izravno reci:"Pa dobro,bre,Hrvoje,netko i za mene mora da uradi posao."
(Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")
|
