CRNOGORSKA CETNICKA KRMAD
Dok smo,izdijeljeni na grupe,obavljali posljednje pripreme za postrojavanje i odlazak,prostruja vijest o prvom"polaganju oruzja".Dvojica Albanaca,vezisti,vec su se zurno udaljavali uzanim puteljkom prema gradu,praceni bujicom uvreda i psovki.
Puske na drvenom sanduku,koje su prije nekoliko trenutaka vratili bataljonskom strazaru,presijavale su se na jakom septembarskom suncu.U njih je nijemo zurilo par oficira i dezurnih sveznalica,osvrcuci se prestraseno po poligonu da li ce se mozda jos neko odluciti na taj"sramni cin".I,kroz par minuta,na drvenom sanduku nadje se jos jedna papovka.
Opet Siptar,ko ce drugi,vicu"ratnici".
Dvadesetogodisnjak,sa italijanka-frizurom,zbunjeno i bez rijeci,zavrsi formalnosti oko razduzivanja oruzja,priprti ranac,i laganim korakom zaputi se za svojim prethodnicima...
-Vidji izroda sta rade.A znaju li oni da na Cemovskom polju iz stroja nije istupio ama nijedan od nekoliko hiljada rezervista kad ih je posjetio Momir Bulatovic i na kraju govora viknuo:"Ko nije spreman da ide,neka istupi sest koraka naprijed!"
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,
sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
|
