Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-MISEVI
Juce u kuhinji pregledam stranu sa osmrtnicama.
I,odjednom,takav me strah uhvati.Ispadose mi iz saka novine.
Ishavijestena cekam granatu koja je naciljana pravo u moju glavu.Jasno joj cujem zvuk.Onaj sto slici na skripu kocnica.Trckam iz sobe u sobu,a svuda mi se cini:bila je bezbjednija ona iz koje sam izasla malocas.Kao idem ne iz sobe u sobu nego iz cerge u cergu.A u ustima suho.Kao u Sahari.
Pokusavam da nesto radim,na nesto strah da potrosim,ali ne ide:OVDJE
stalo kao blok olovni!Cekam granatu i nema u meni niceg,osim cekanja da tresne.I sigurno bih zivcani slom dobila da mi se muz nije vratio s posla.
I rasvijestio me s dvije pljuske.
U ovom ratu,samo jos jednom sam se toliko raspametila.Krenula na posao a granate usule kad sam bila kod podvoznjaka.Ali se nisam umjela vratiti kuci.Toga se uopste nisam sjetila.Nista ti granate u glavi ne ostave.
Nista.Kao da ti je bubreg umjesto mozga.U svijesti mi jedino:da mi je stici do preduzeca!Ja tamo,a po svim hodnicima jure misevi.U sto pravaca.
Misevi,ne pacovi.Istjerale ih,mislim,detonacije iz zidova.A oni tamo vele mi:jok,to su poljski misevi sto su od eksplozija pobjegli u nasu zgradu.Ne znam ni sama otkud,ali misevi svuda:na stotine ih je bilo.A vani tresak do treska zemlju okrece naopacke.Smak svijeta,stravljena vristim ja.Ljudi dragi,ovo je smak svijeta.E,tada sam se bila zbilja izbezumila.A imala sam i zasto.To ti je bilo nesto kao prirodna katastrofa.Ranije,znala sam sta je strah,a tada sam se potpuno raspametila.Drugo je kad se isprepadas,a drugo kad se cijeli svijet survava u jamu.
A juce,eto,ne razumijem sta me odjednom spopalo.Jesu li moji zivci skroz otisli?Ili me obezumila misao da sam vec dvije i po godine-netaknuta?Ja hodam i dalje u komadu,dok svud oko mene gine se ili se gube noge i ruke.Sinulo mi je,odjednom,da je napokon dosao red na mene.Da je napravljena granata sa mojim imenom.Koje je ispisano stampanim slovima.Naravno,cirilickim.Vidjela sam ih kao sto tebe sad gledam.Pipam se po licu,obrazi mi se zdrvenili,u usima mi bubnja grozna praznina,a u ustima suho mi kao u paklu.Ne znam sta mi se zbilo,ali dan juceranji necu zaboraviti nikad.Obicna zivinka!U zivinku obicnu bila sam pretvorena.Gora nego oni misevi u mome preduzecu.I sve je,sto sam poduzimala da strah suzbijem,izlazilo na jedno:kao da pjevas uspavanku obicnoj bubasvabi.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
|
