Marko"Smrt je majstor iz Srbije i Crne Gore"Vesovic-DOK HLADE TOPOVSKE CIJEVI
Setam,u predvecerje,podruku,sa Sidranom,u pauzi,dok Dusanovi potomci hlade topovske cijevi.Zalazak sunca,kao klanica rumen.Tragovi koje granate izgrebu sapama u asfaltu lice cas crnom suncu sa crnim zracima,
cas farmerskome zigu na stegnu goveceta.
Prodje kraj nas ulicom bivsi udbas koji je,vaktile,Sidrana znao dvaput nedjeljno zvati na saslusanja.Nizbogceg.Onako.Prosto je na Sidranu vjezbao vjestinu isljedjivanja.Tu recenicu cu,obavezno,unijeti u svoje memoare,kazem.Koju,pita me Sidran."Sidran je udbasa tukao u sahu,a udbas Sidrana u policiji."Pozdravio nas je uljudno,cak nam se i nasmijesio.
Sjetih se Sekspira:ima ljudi koji su hulje,a ovamo se smijese,smijese.
Uhvatih sebe kako ga gledam u perfektu:kao da uopste,u ovaj tren,ne prolazi kraj mene,niti nam se smijesi,no kao da se ovo zbiva ko zna koliko godina ranije.Jer njegova moc je ostala u onom vremenu,a posto nije imao nista drugo,dodje mi isto ko da ga vise i nema.
Potom predjosmo na pricu o Veliboru Ostojicu.Za koga sam se,jos prije nego je postao focanski nogometas,svagda pitao:sto li ce,Gospode,na tvome svijetu ovakvo stvorenje?To nije covjek,vec rupa u vazduhu!I tu je da obavi dvadesetak hiljada praznjenja crijeva!Nijesam,prije rata,bio u stanju zamisliti drugi razlog njegovog boravka ovdje.Onda ga je Stihoklepac zaministrio.
TO SE GMAZU PRUZILA SANSA DA POLETI,citira Sidran Duska.
Pa o Nikoli Koljevicu.O luconosi.Koji je spalio Vijecnicu da,njenom buktinjom,Srbima put osvijetli iz tamnog vilajeta u zemlju obecanu.O Nikoli,i njegovu televizijskom osmijehu koji me iz koze istjeruje.Ruke mu
krvave do lakata,a na licu mu predratni osmijeh.Ostao neugasen,kao zarulja u klozetu.Osmijeh koji porucuje da je vlasnik tog osmijeha osoba krajnje plemenita,premda i nema posebnih razloga za to.Danas,to je osmijeh rodjene guvernante.Guvernante naroda srpskoga.Guvernante sa nozem o pojasu.Kojoj je na prvoj sjednici paljanski parlament izglaso povjerenje da,sutradan po istrebljenju Muslimana,pusti u pogon svesrpski raj u kojem svakog ce dana cijene da padaju,a svakog mjeseca licni dohoci da rastu,kao u raju Zbignjeva Herberta.
A Sidran veli:muslimanskom se narodu u ovom ratu desilo isto sto i jednome Semsu:nasli ga Srbi smrznutog u snijegu i krvnicki ga tukli sve dok ga nisu vratili iz mrtvih.Od udaraca cetnickih ozivio.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
|
