CRNOGORSKA CETNICKA KRMAD
ISPOVIJEST REZERVNOG KAPETANA V.P.IZ PODGORICE,
INTELEKTUALCA KOJI JE U UNIFORMI"JNA"PROVEO VISE OD 100 DANA:
Uvlacenjem Crne Gore u ratne operacije na dubrovackom ratistu,desetak hiljada njenih gradjana svojom voljom ili prinudom vojnicke obaveze,dozivjelo je i tek ce da prezivljava pakao sopstvenog zlocina i kazne.Najmorbidnije u tome jeste ono sto tek slijedi.Naime,na zlocin ce nas upravo podsjetiti oni koji su i najodgovorniji za ono sto je ucinjeno.Zagovornici i inicijatori rata i njima lojalni ratni huskaci u crnogorskim zvanicnim javnim medijima,
prikazivace se kao vajkadasnji borci za mir i nece naci nikakvog razumijevanja za one koji su unistili domove neduznim ljudima i ostavili za sobom tragove raspojasane rulje,kakvim nas,uostalom,prikazuje svijetu ovih dana i"bratska""Politika".
U tom smislu ova,u glavama suludih politicara ratna epizoda,ostavice neizbrisivi trag u zivotu svakog od nas,ucesnika pohoda na Dubrovnik,kojeg vojne vlasti(o cinizma!)TRETIRAJU KAO VOJNU VJEZBU.O tome sta ce biti sa porodicama poginulih nemam snage ni da razmisljam.U konacnom moralnom porazu,danas slavljeni kao ratni heroji,postacemo samo hladna nalicja praznih ljudskih dusa.Nazalost,svijest o ovome nije prisutna u onoj mjeri koja je neophodna da pojaca i prosiri individualni otpor,jer ga zvanicna politika ne zeli izdici na princip samoodrzanja sopstvene drzave i svojih gradjana.Mnogi ce toga postati svjesni tek onda kada ova ili neka buduca vlast,sasvim mi je svejedno,bude morala traziti oprost od onih kojima je naneseno zlo.Oprost za buduce generacije gradjana Crne Gore koji ce,s pravom zeljeti da zive bez kompleksa krivice njihovih oceva.
Jos ljetos,na Cemovskom polju,u tzv.pripremnom periodu,za ono sto je uslijedilo pocetkom oktobra,bilo je jasno da cemo se naci tamo gdje je i danas nasa vojska.To sto su direktno ili"izmedju redova"propustili da saopste slovenackim sindromom"uvrijedjeni i ponizeni"oficiri od osmog,
odnosno dvanaestog jula vec bivse JNA,stedro su nadoknadjivali drugi.U svom prljavom i providnom psiholoskom drilu,nasa"Pobjeda"i druga dva zvanicna medija ove,jos uvijek kakve-takve drzave Crne Gore,nadopunjavali su inace slabe vojnicke pripreme za rat.Doduse,mnogi od mojih drugova tek na frontu su postali svjesni kakvu ulogu i zadatak ima,recimo,ONO MALO KRESTALO SA TV EKRANA(EMILIO LABUDOVIC,op.a.)i njemu slicni kolumnisti i ratni"izvjestaci"u dnevnoj novini i Radiju Crne Gore.Za tu i takvu kolicinu lazi o"nasem herojstvu i brojnom mrskom neprijatelju",valjalo je imati zaista mnogo snage i hrabrosti pa odrzavati makar elementarnu sopstvenu mentalnu higijenu.
No,bez obzira sto takav nacin opstenja sa javnoscu predstavlja ocekivanu posljedicu onoga sto je sama vlast u Crnoj Gori trazila,to ce nam se svima podjednako osvetiti.Naime,niko nije tako"studiozno"i"sistematski"STVARAO DOKUMENTACIJU ZA RATNE ZLOCINE SVOJE VOJSKE KAO ZVANICNI MEDIJI U CRNOJ GORI.Taj dio kazne podijelicemo na ravne casti.Da budem
malo zloban,pa da kazem:eto male osvete onima koji ce sjutra tvrditi da nemaju nikakve veze sa ovim sto se desava.Sebe jos uvijek dovoljno cijenim da bih u ovom prijateljskom razgovoru,iliti svojoj ispovijesti,nasao mjesta za takve ljude.Uostalom,stvari su ogoljene do kostiju.Svi koji propagiraju ovaj rat imaju jos uvijek priliku da i ucestvuju u njemu.Sa puskom u ruci,naravno.Oni,
ili njihovi najmiliji.Tek po povratku iz tog ludila,mogu razgovarati o njima i sa njima ako im do toga bude stalo.
("Monitor",22.XI 1991.)
|
