Andrej Nikolaidis-MIMESIS
Epska svijest je kao sifilis-ne mozete je se osloboditi.Ona covjeka cini erektivnim i usmjerava ga ka herojstvu,a herojstvo i jeste-erektiranost prema smrti.Ali ga,kao i u slucaju sifilisa,na koncu upravo ta erektiranost kosta zivota.I nije slucajno sto najveci pjesnik epske Crne Gore,vladika Petar II Petrovic Njegos,skoncava od posljedica sifilisa.Tako smrcu zavodnika umire
ovaj pravoslavni svestenik,koji je u"Noci skuplja vijeka"nasao za shodno da ispise odu picki,a u"Luci mikrokozma"da svojoj pastvi kroz seriju dubioznih religijskih stavova priblizi Djavola.Erekcija je savrsena metafora herojstva-mozak je tada stavljen van funkcije,jer sva krv hita drugdje;i kao sto se zeli prodrijeti u zenu,hita se da se penetrira u smrt.Kasnije sve splasne-u miru utrobe mlohave i vlazne zemlje,tamo gdje smo se probili,kriknuli,prosuli sjeme i krv i napokon pali.
Jednom smo u redakciji"Vijesti"Balsa Brkovic,Ognjen Spahic i ja ubjedjivali dragog starijeg pisca gospodina Stevana Markovica,da je lozova rakija bila presudna za dugovjekovnu uspjesnu odbranu Crne Gore od Turaka.Balsa je insistirao kako je lozova rakija,zapravo,tecni kokain.U Crnoj Gori od davnina postoji obicaj da se,kao lijek za upalu sinusa,loza sipa u dlan i odatle usmrkava-to je bio jedan od nasih argumenata za analogiju izmedju kokaina i crnogorskog nacionalnog pica.
|
