Robert Bobi Boroje,ZNG
Obranu u Cepikucama postavio je jedan od tri voda Zbora narodne garde s dubrovackog podrucja.Drugi vod drzao je podrucje Brgata i Zupe dubrovacke,a treci podrucje Konavala.
Vod u Cepikucama,kojem je u to vrijeme zapovijedao Bozan Simovic iz Zvirovica kraj Capljine,brojio je oko trideset vojnika,a njemu je,kao pricuvni sastav,bio pribrojen stanovit broj domacih ljudi.
U kolovozu je dubrovacki ZNG imao obuku na podrucju Lisackih rudina,a gardisti su spavali u Liscu.U rujnu je Simovicev vod osiguravao most na Bistrini,a potom je presao u Cepikuce gdje je drzao prometnicu na granici sa BiH prema Trebinju i Ravnom.Po pet-sest vojnika drzalo je strazu.
Zapovjednik ZNG je bio Ivan Varenika koji je nedugo prije toga presao iz JNA u Hrvatsku vojsku,a akcijom je u trenutku napada zapovijedao Mate Sarlija Daidza.Visoku zapovjednicku ulogu imao je i Marko Mujan.
ROBERT BOROJE,pripadnik ZNG-a:
-Neko je taj dan oko podne dosao i donio dojavu da se JNA sprema za napad
na nas,mozda pokojni dumo Zdravko Petkovic,zupnik s Trebinje,ja nisam vidio tko je to bio.Inace,imali smo dosta laznih uzbuna pa se razmisljalo...
Ali,vidim da taj dan nije bilo sale:otvaraju se sanduci municije,pune se puske i okviri.Imali smo Atlasov kombi koji je odbacio jednu turu do polozaja,ja sam bio u drugoj.Naopako smo zauzeli polozaje obrane.Presli samo jednu veliku valu i dosli na drugi brijeg ispred te vale,otisli smo previse naprijed.S lijeve strane puta je zasjedu zauzela jedna desetina,moja desetina je bila s desne strane puta,a jedna je bila na jednoj glavici s desne strane puta,iza nas,ali na visoj glavici.Nedje oko 1.15 sati zauzeli smo polozaje.Taman ja zapalio,
nisam popusio pola cigare,kad se zadegenalo.To je potrajalo oko dva sata,
dva i kvarat,tako nekako.Oni se pomolili pjesice iza onog brijega s kojeg se spustaju one male serpentine.Jedno sedam-osam njih je islo kao izvidnica,
oko 15-20 metara ispred drugih.Iza njih su isli ostali-ko ovce da hodaju,
borati,samo srljaju.Mi cekamo.
Kad su dosli jedno 40-50 metara do nas,nismo ih vise smjeli pustiti.Ostali su jos uvijek izlazili iza one krivine,sigurno 200-300 metara daleko,eto,koliko ih je bilo.Zapovjednik desetine Rade Barisic zvao motorolom Bozana da pita ko ce prvi zapucati.Svak spreman,svak repetiro-ceka.Ali onaj osjecaj kad su pomolili,nagrnuli,reko bi ti sad ce nas pomest ko mrave.Kad je opalio prvi metak-imo Zeljko Katusic mitraljez mali PM-62 i on je prvi opalio-vidis da ti nista ne mogu,da su potpuno nemocni.Kad je to stalo bjezat preko medje,po sumi,jadi!Jer,kad je Katusic opalio,mi smo svi stali i-peri po njima.Odma
popadase ova prva sestorica,ko cepanice se poredase na cesti(jedan je bio ranjen,pravio se mrtav,pa kasnije pobjego),onda svako malo putem gledas,
poneko jos.Ja sam ih izbrojo izmedju 15 i 20 ljudi kako je odma palo mrtvije i ranjenije.One zadnje sto su pali,njihovi su ih poceli kraj jednog duba izvlaciti,
kroz jedan sumarak:jednog po jednog preko jedne dolinice i tu su ih,ne znam,
koliko izvukli.To je sto smo mogli vidjeti,ne znam ostalo.
(Humski zbornik:Ravno,Popovo polje)
|
