OSIJEK NIKADA NECE BITI OCEK:Delimir Resicki-VAN GOGH,MALJEVIC I LANG NA SLAVONSKIM RATNIM POLJIMA
Govoreci o svom kratkom boravku u Vukovaru Helen Sheehan je zapisala:
KAKO SMO SE PRIBLIZAVALI SAMOM VUKOVARU NEKOLIKO SE PROMETNIH ZNAKOVA IZDIZALO,ALI SAM JA NAJPRIJE UGLEDALA RIJEKU DUNAV,KOJU JE CLAUDIO MAGRIS UCINIO BESMRTNOM U SVOJIM ZAPISIMA KADA JE PUTOVAO KROZ OVE ZEMLJE.IZGLEDALA JE DJELOMICNO ZALEDJENA U JARKOM SUNCEVOM SVJETLU,CINILA SE NATPRIRODNOM PROTICUCI KROZ OVAJ UBIJENI GRAD...DODJOH U VUKOVAR VIDJETI ZA SEBE POSLJEDICE OVOGA BRUTALNOGA RATA,
DODJOH IZ DALEKE IRSKE PREKO SREDISNJE EUROPE.ONO STO NE MOGU ZABORAVITI TOGA SUNCANOGA DANA,DOK SMO SE VOZILI UNAOKOLO POKUSAVAJUCI SAKRITI NASE KAMERE,BILA JE KATOLICKA CRKVA.STAJALA JE TAMO S ISKOPANOM UTROBOM SVOJIH OSTATAKA,
STO ME JE PODSJETILO NA INSCENACIJU ZA FILM STRAVE I UZASA.
MJESTO BOGOSTOVANJA LJUDI,UPRAVIO TA MISAO NIJECE SAMU SEBE.RAZMISLJALA SAM O ONOME STO SE DOGADJALO U MISLIMA LJUDI ZATO DA BI SE PAKAO NADVIO NAD NJIMA I POSTIGAO NEKI CILJ SANJAN U BEOGRADU...
Prvotna verzija izlozbenoga postava u The Old Bull Arts Centre trebala je ukljuciti tek gostovanje Ivana Faktora,umjetnika koji je snimio klasike osjeckoga umjetnickoga ratnog dokumentarizma OSIJEK,PETAK 13.RUJNA 1991.,I i II DIO, a koji su brojne uspjehe postigli na mnogobrojnim umjetnickim festivalima diljem Europe,no tijekom usustavljivanja londonske Faktorove izlozbe,autori-Sheehan/Faktor-koncipiraju izlozbu kao zajednicki umjetnicko-dokumentaristicki rad koji doista predstavlja sjajno pogodjenu umjetnicku cjelinu.Ivan Faktor je svoj udjel u njenome postavu usustavio pokazujuci engleskoj likovnoj publici svoj recentni rad u fotografiji naslovljen SLAVONSKI NADGROBNI SPOMENIK.
SLAVONSKI NADGROBNI SPOMENIK bitno je spomenuti,u svojoj ce konacnoj verziji biti usustavljen iz tri cjeline,a ono pokazano Londonu,njegov je tek inicijalni segment.Cine ga fotografije presnimljene s video-vrpce na koju je Ivan Faktor,ove godine,snimio polje suncokreta u blizini bojisnice kod Nemetina.Polje koje se nalazi na NICIJOJ ZEMLJI,premda termin NICIJA ZEMLJA kazuje nam Faktor,ovdje rabimo tek uvjetno,jer je ono sto je osjecki umjetnik snimio itekako hrvatska zemlja.
Fascinantan je vizualitet ovoga polja na kojemu se moze vidjeti deset godisnjih doba u njihovom ratnome simultanitetu,vremenu kada polje,naravno,nije obradjivano.U njegovome vizualitetu Faktor je iznasao izuzetno interferentno,asocijativno polje svojih osobih umjetnickih asocijacija.Dirljivu asocijaciju na umjetnicko djelo Van Gogha,nadam se,nije potrebito posebno pojasnjavati.Ovi fotografijski radovi snimljeni u boji(prisjetimo se jarkosti boja Van Gogha),usloznjeni su u kvadrat koji nas asocira na radove modernistickoga i avangardistickoga klasika Kazimira Maljevica.Unutar toga koloristickoga kvadrata inkorporiran je kriz usustavljen iz crno-bijelih fotografija presnimljenih iz Faktorovoga prvoga kratkoga filma naslovljenoga Prvi program,snimljenog 1978.godine kamerom fiksiranom za stativ s jedne pozicije u jednom kadru.Duzina filma bila je istovjetna duzini standardne rolne 16 mm AGFA-GEVAERT filma od 122 mm.Tonska podloga bila mu je sum televizora.Ovaj kratki film umnogome je paradigmatican po cjelokupni i ne samo filmski,umjetnicki opus Ivan Faktora.Kao i njegove kasnije filmske radove naslovljene SVODICI OD GRILAZA(1978),RAVNOTEZA NA TAVANU(1979),JUKE BOX(1979),2F BB-40 W(1982)itd.
Pisuci o ovim radovima Hrvoje Turkovic napominje:KOD FAKTORA UPADA U OCI JEDNOOBRAZNOST POLAZNOGA TIPA REDUKCIJE.VECINU FILMOVA
BITNO OBILJEZAVA STATICNA POZICIJA PROMATRANJA...BRZOPOTEZNA USPOREDBA S KONCEPTUALISTICKIM ORIJENTIRANIM AMERICKIM I EUROPSKIM AUTORIMA(NPR.S GOTOVCEM,KUBELKOM,FRAMPTONOM,
GIDALOM,RABANOM,HEINEOM,BRUSEVSKIM I DRUGIM)UPOZOPRAVA NA ORDINARNU CINJENICU:U SVIH SE TIH AUTORA POKAZUJE TEZNJA K VARIJACIJI POLAZNE ZAMISLI OD FILMA DO FILMA,TEZNJA DA SE POJEDINACNA METODOLOSKA ZAMISAO INDIVIDUALNO KONSTITUIRA U DANOM FILMU...
Faktor tako,izuzetno bistro i pametno,a umjetnicki potentno,u svojim recentnim radovima koji tematiziraju posve konkretnu (post)ratnu zbilju pripadajucega mu zavicaja,koristeci se klasicnim (post)modernim autocitatom,upozorava na metodologijski kontinuitet svojega umjetnickoga svjetonazora koji nimalo ne odustaje od svojih DEFINIRANIH premisa,a kojih su sukus malo prije citirane rijeci Hrvoja Turkovica ispisane u Faktorovom umjetnickome KATALOGU.
Ivan Faktor je tako jedan od rijetkih hrvatskih umjetnika koji je posve beskompromisno svoj umjetnicki rad,tematizirajuci domovinski rat,usustavio nimalo ne odustajuci od visokih i zahtijevnih recepcijskih standarda,jasno pokazujuci kako emotivitet pokazanoga,a SLAVONSKI NADGROBNI SPOMENIK upravo je bolno osjecajan i dirljiv,nije inkompatibilan s klasicno modernisticnom zahtjevnoscu koja svoju recepciju temelji na poprilicno zahtjevnome teorijskom fonu.
Interferencije SLAVONSKOGA NADGROBNOGA SPOMENIKA u suodnosju s fotografijama Vukovara Helen Sheehan,izlozbeni su postav kojim THE OLD BULL ARTS CENTRE podjednako uspjelo promovira hrvatsku stvarnost i relevantnu hrvatsku recentnu umjetnost kojoj je tema ta ista stvarnost.
U svakom slucaju,dostojna i dostojanstvena promocija Slavoniije i Hrvatske.
7.listopada 1993.
(Delimir Resicki-"OGLEDI O TUZI")
|
