drago boric

Ivan Rogic Nehajev-VUKOVARSKA POSTUMA 92.

Stojim u tjesnacu vojnickih trepavica(ja:vukovar)poduprt pamcenjem bez vlasnika.Iz dolje i nisko,njeznije od leukemije,stiscu suze prethodno poucene dunavom.Toliko zelenog.Toliko crvenog.Kroz kapilare i fosfor probijaju se glasovi prognanih zena koje vjezbaju izreku:uvijek cu te voljeti,i sakrivaju pritom lijepe noge po sandalama i strunjacama posudjenim u limenkama milosrdja.Iz gore i visoko tlaci osama,glatka kao topovska cijev,prethodno poucena stepom.Toliko plavog.Toliko zutog.Kroz biljege udaraca po kozi probija se po koja kuca i ulica,ispuzavsi iz rusevina cirilice i trazeci svoje graditelje.Tada se u suhim ustima zatrce ime,kao dragocjeni aspirin,i ispali spram prognanickog formulara kojim je kartiran raj nad atlantikom.Cuje se:vukovar,a vidi saka odrezana bez narkoze na psihijatriji u padinskoj skeli.Cuje se:vukovar,a vidi slezena sfasirana minom na cesti za hilandar.Cuje se:vukovar,a vidi zbirka ulomina iz krivicne optuznice povijesti bratstva na istoku i jugu.Cuje se:vukovar,a vidi zalagaonica u nisu,gdje je u zici sve cime je zasluzeno progonstvo.Cuje se:nista,a vidi posoljena glava kojom nogometasi iz stare pazove pucaju jedanaesterce nedjeljom uz rakiju.
Stojim(ja:vukovar)u stisci novih svercerskih crteza i prolaznika.Nebo je jos jucer ateriralo u svilu i leglo po ramenima i krevetima knjigovodja uz atlantik.Uceci se eleganciji zlatnih manekena cesto zaboravljam na oblake,pa su i kise posne.Na dalekim ruzama cakli se ruj prepun imena odsutnih.Sanjam o sretnim zenama.Perem njihove bedre kozu i srs,preobucen u slike prastare njeznosti i nestajem u njihovu placu.Tijesno je u imenu bez tijela.Zato se ucim umijecu obuzdavanja suglasnika.Ali oruzje kojim se stapa dijeli na hrvatsku i ostalo sanja me s istom njeznoscu s kojom docekuje novu posiljku streljiva.Zauzvrat,ja mu pomazem hrvatsku nacrtati kao revolver s obje ruke,s plavim V iz moga imena na vrhu cijevi.U onoj ulici dugackoj nekoliko mjeseci prisilne hrabrosti odvise me je ostalo konzerviranog u ledini sasu i kukuruzu,s jedinom povlasticom da budem zabit bozjeg djetinjstva.Moje je progonstvo potpunije od svega sto prosvijeceni mogu osvijetliti spajajuci nespojivo.
Stojim na hrvatskoj(ja:vukovar),gdje je bog samo ime najveceg duznika.