Ivan Sarcevic-SUZNJI BEZ KRILA
Mislilo se-a mnogi tako misle i danas-da je padom"crvene"ideologije stigla puna sloboda.Dogodio se,medjutim,
prijelaz iz jugoslavenskog u iskljucivo plemensko bratstvo i jedinstvo po krvi,teritoriju i konfesiji.Jedan kolektivizam zamijenjen je s vise ropstava.A i te su promjene mahom izveli i vode"rukovodioci"bivsih kolektiva.
I dva desetljeca poslije ne uvidjamo da smo komunisticki kult licnosti odmah i bez ostatka zamijenili kultom militantnijih,lukavijih i nemoralnijih autoriteta.I kad nismo toliko izvanjski prisiljeni,i dalje nauceni strahom,
naslijedjenim sluganstvom i mizernim interesima obozavamo i vlast i silnike.Tek dosegnutu slobodu od jedne vlasti,odmah smo poklonili drugoj.
I sve je teze do slobode,jer se u medjuvremenu prolilo toliko krvi,toliki su zavicaji i zivoti opustoseni.Nema povratka na polaznu tocku,ali se tesko pristaje na novi pocetak,na"drugu slobodu"na koju nas uvijek iznova poziva nasa savjest.Cak su i intelektualci,svecenicki i duhovni glavari,novinari,pjesnici i teolozi-oni koji bi po definiciji svoga poziva trebali cuvati covjekovu slobodu od svakog ropstva-svoj autoritet podlozili nacionalnim preprednjacima i licemjernim teistima.Ako se tkogod iz metafizicke odgovornosti-oslonjen na vjeru u Boga ili na humanost-kriticki osvrne na zloupotrebu vlasti i autoriteta,na njega ce se obrusiti zaglusujuca kolektivisticka haranga.
U opcoj moralnoj dekadenciji,zasigurno,nijedan autoritet nije toliko nagrizen kao duhovni.Dogodio se duhovni pad citavih religijskih zajednica.Jer dok vjerski sluzbenik podrzava zlu vlast,samo zato sto je"nasa",dok propovijeda apstraktnoga boga ljubavi bez socijalne pravde i protiv drugih,dok svojima i zlo potvrdjuje,pozeljan je i cak ce biti smatran svecem.No,cim postavi pitanje zasto je netko obespravljen,zasto se nekoga mrzi i neduzna progoni,bit ce nazvan nacionalnim otpadom,necrkvenim,islamofobom,razaracem jedinstva,cak nevjernikom,komunjarom ili stranim placenikom.Losi duhovnici i politicari,i u najmanjoj kritici,osjetit ce se ugrozeni za svoju poziciju i pozivat ce takvog"drznika"da se bavi"svojim"poslom,dakle molitvom bogu koji ionako niti cuje za nepravde,niti je zahtijevan,nego je to sredstvo njihove moci.
Pa sto se onda zapravo promijenilo?
Dok je komunizam"prisiljavao"svecenicke glavare i duhovne osobe da svoj autoritet grade na moralnoj i duhovnoj kompetenciji,dok je trebalo imati hrabrosti i vjernickog duha susresti se i dijalogizirati s onima koji su imali vlast i fizicki raspolagati zivotima,danasnjim duhovnim autoritetima ostala je gotovo gola funkcija moci po modelu nacionalistickih vlasti u kojem nema argumenata ni sirine vjere,nego vlada bahatost,djelovanje po svidjanju,
potkupljivanje,prijetnja i sila.Ili im ostaje da se povuku u sakristiju,pobjegnu od svijeta,ili da se skrase u kakvu karizmatickom kruzoku jeftine duhovne utjehe.
Vrijeme negdasnjeg ateistickog komunizma i danasnjih sakraliziranih politika usporedivo je s Isusovom preporukom svojim ucenicima da se manje boje onih koji ubijaju tijelo a vise onih koji ubijaju dusu.U zadnja dva desetljeca mahom su upravo vjernici i njihovi glavari izrucili nacionalnom ropstvu vlastitu dusu i slobodu-ponistili esenciju vjernickog identiteta.Vecina je duhovnih autoriteta,koja gotovo za sve okrivljuje prosli sistem,ustvari izgubila bitku s komunizmom jer promjenom vlasti uopce nije nestalo iskusenja vlasti ni"borbe"s njom.Izrucujuci se"svojoj"vlasti,mnogi su izgubili i bitku i sebe,i identitet i autoritet.Dio ih cak sluzi svakoj vlasti,te u svoju korist pervertira onu biblijsku:Neka ti ne zna"ljevica"sto cini"desnica"!Zavaravajuci i sebe i druge kako sluze visim ciljevima-narodu,domovini,vjeri i Bogu-vecina duhovnih autoriteta okruzila se samo onima koji hrane njihovu tastinu.Zato njihovu volju za moc prati i volja za neznanje:vise nego intelektualno,otupili su i zaglupili moralno.
Najmracnije u svemu tome jest to sto su-slijepi u svome ropstvu,osigurani povlasticama-za sobom u duhovnu pustos i neslobodu povukli su i svoje vjernike.Vjernicima zato i ne preostaje drugo nego da slijepo slijede svoje vodje,da sve vecom zajednickom vikom o ugrozenosti prividno odgone strah od drugih a time izmicu stvarnom zivotu;ili da se povuku u svoj prostor i posvete samo sebi;ili u najboljem,ali najtezem slucaju,da se osove na slobodu ali time prihvate izopcenje.
Duhovni autoritet koji slijedi logiku svjetovne vlasti dijeli s njome istu sudbinu.Zato nasoj duhovnoj pustinji i unutarnjoj neslobodi treba toliko vanjskih religioznih manifestacija i znakova;zato nekarakternim duhovnjacima nikada dovoljno vlasti i(samo)potvrde,nikada dovoljno servilnosti i zrtvovanja slobode.
Nekada smo rasli uz stihove"okovi su krila da se brze leti"(Kranjcevic)i pitali se:"Hoce li sloboda umeti da peva kao sto su suznji pevali o njoj?"(Miljkovic).Danas?Sto su okovi,sto krila,tko suznji,a sto sloboda?
("Oslobodjenje")
|
