Dzevad Kolukcija-ETIKA U PROVALIJI
Ime Dolma Gharti sigurno vam ne znaci nista,ali za dvoje malodobnih sinova ove hrabre zene iz Nepala na privremenom boravku u Indiji znaci sve.Ona je njihova majka i hraniteljica,koja uz ogromne fizicke napore nekako uspijeva odrzati porodicu bukvalno u zivotu.I to sa svega 14 kruna koliko dnevno zaradjuje tucajuci kamen za potrebe izgradnje hidrocentrale u vrletima ove zemlje na granici prema Nepalu.Medjutim,od juna prosle godine porodica je za indijsko-nepalske prilike zivjela prilicno dobro,sve dok Dolmin muz Tilak nije poginuo na gradilistu hidrocentrale.
Investitor izgradnje ovog kapitalnog objekta je SN Power,zajednicka
firma norveskih drzavnih firmi Statkraft i Norfund,preko kojih Norveski fond za pomoc siromasnim zemljama ulaze preko dvije milijarde kruna.
Cilj ulaganja je vise nego plemenit,bez obzira sto ce na kraju Norveska na ovom projektu zaraditi oko 1,5 milijardu kruna od prodaje klima-kvota,
ali nije problem sa ciljem projekta,vec sa njegovom realizacijom.
Naime,od sredine 2006.do sredine prosle godine na gradilistu hidroelektrane poginulo je 12 radnika,sto je direktna posljedica losih radnih uslova i nebrige za sigurnost i zivote zaposlenih.Osiguranje humanih uslova i briga za zivote radnika,medjutim podrazumijevaju velika ulaganja i troskove,na sta u trci sa rokovima i za profitom,nisu spremne ni norveske firme.Mada SN Power tvrdi suprotno,porodica Gharti i gotovo polovina porodica ciji su ocevi poginuli na gradilistu jos nisu dobili ni odstetu,pa se nalaze gotovo na prosjackom stapu.Jednako lose prosao je i 18-godisnji Budhi Taman,koji se survao u provaliju u istoj nesreci u kojoj je poginuo Tilak Gharti,i postao dozivotno nesposoban za rad,a koji je od norveske firme dobio tek 250 kruna da plati bolnicko lijecenje.Utjeha mu je jedino da je ostao ziv.
Jos jedna velika norveska firma prosle godine bila je izlozena zestokoj kritici javnosti kada je otkriveno da radnici njenih kooperanata u Bangladesu rade u ocajnim uslovima i za bijedne plate od kojih jedva prezivljavaju.Radilo se o Telenoru,ciji su se sefovi branili da ne mogu znati sta se sve dogadja kod njihovih nekoliko hiljada kooperanata sirom svijeta.
U brojnim medijskim kritikama nije bilo razumijevanja za takve argumente.Ako to ne mogu znati oni,onda to moraju znati ministri industrije,ekologije i razvoja,kao i sama norveska drzava,nominalni titular razvojnih projekata sirom svijeta u kojima se norveski prestiz i renome,a bogami i ekonomski probitak,grade na ledjima robovski izrabljivanih hiljada radnika kojima bi ti projekti trebali trasirati put izlaska iz bijede.
Ranije nije bilo bolje ni u Svedskoj.Prije tri godine javnost u ovoj zemnlji uzburkala se nakon sto je otkriveno da se ukrasni kamen za poplocavanje ulica Göteborga i drugih gradova u Svedskoj,kupljen u Kini,proizvodi u kamenolomima gdje vladaju neljudski uslovi za rad.
Prije toga na udaru je bila Ikea i neki poznati proizvodjaci odjece,takodje zbog kupovine od firmi u kojima su vladali ponizavajuci uslovi za rad i placanje rada.Jednako kao i komunalni sektor s kupovinom kineskog kamena,
o eticke norme ogrijesio se i javni zdravstveni sektor Svedske velikim nabavkama za potrebe bolnica,kupovinom proizvoda koje su u Pakistanu izradjivala djeca.Bura u svedskoj javnosti nije se stisala sve dok prije dvije godine nisu donesene za sve obavezujuce eticke norme i smjernice za kupovinu roba i usluga,kako u zemlji tako i sirom svijeta.To je dovelo do trenutne obustave spomenutih kupovina u Kini i Pakistanu i do sad nisu zabiljezeni ozbiljniji slucajevi krsenja ovih normi.
Norveska za sada zaostaje u tom pogledu i takvih jasnih etickih pravila,pretocenih u obavezujuci dokument za sada nema.Ali,javnost je vec prilicno senzibilizirana i treba ocekivati da ce se i to dogoditi u skoroj buducnosti.
Bez okolisenja se izrabljivanje radnika u siromasnim zemljama u ovdasnjim medijima uporedjuje sa robovlasnickim periodom u razvoju ljudske civilizacije,kada su svoj goli ekonomski interes robovlasnici prikrivali toboznjim probitkom koji su robovi imali od odvodjenja u ropstvo,jer da drugacije ne bi mogli izaci na put civilizacije i razvitka.Finansijski kapital,vlasnici i sefovi velikih firmi iz zapadnog svijeta,ukljucujuci i norveske,
ponasaju se upravo tako,kao pristalice robovskog izrabljivanja u SAD prije 200 godina.
U jednom uglednom listu poentirali su nadom da ce se unuci danasnje norveske djece jednoga dana,pa makar i za 100 godina,stidjeti i s jednakim nerazumijevanjem gledati na odnos Telenora i SN Powera prema radnim uslovima u Bangladesu i Pakistanu,kao sto se danas gleda na trgovinu robljem prije 200 godina.
|
