Ivan Sarcevic-IZVANMORALNOST
U nase se vrijeme Nietzscheov nihilizam ostvaruje ne samo kao"smrt Boga"-smrt Boga klasicne metafizike i moralnosti-nego i smrt
"staroeuropskog"covjeka.Novi covjek,nadcovjek(Ubermensch)iznad je ili mimo svih klasicnih antropoloskih odrednica.Izmedju ostaloga,to se ogleda i u njegovoj neosjetljivosti za cjelovitu memoriju,osobito za
"opasno pamcenje"koje je kadro susresti vlastitu krivnju(i krivnju svojih)i solidarno se sjecati i angazirati u patnji neduznih(i onih drugih).Svladan
"napascu neduznosti"(P.Bruckner),danasnji se covjek predao
"dionizovskoj mistici"(J.B.Metz),s onu stranu dobra i zla-utopio se u izvanmoralnost.
Ideal je ostati izvanmoralan,biti neduzan,cistih ruku;biti disident od bitnih problema,bjegunac iz stvarnosti,odsutan u ozbiljnim razgovorima i odgovornim rjesenjima,a istodobno nikada biti zapostavljen nego"mazen"
i"pazen"u pravu i slobodi.Tog nonsalantnog tipa,lisena stvarnosti i odnosa,susrecemo posvuda:od obicnih razgovora do onih po novinama i televiziji,pa sve do internetskih uradaka suvremenih virtualnih"monaha"
koji sami,uz kompjutor,provode vrijeme.
Jednu vrstu izvanmoralnog nadcovjeka susrecemo u svakodnevnim razgovorima.Za njega su svijet i komunikacija bojno polje i bespostedna bitka iz koje uvijek treba izmaknuti i sa sto manje ulaganja izvuci samo svoju korist.Jer se lisio strasti za dobrom i istinom,svake osobne odgovornosti,taj nihilist zeli ostati"korektan"i postedjen,stajati po strani,
uzivati u svome nad-polozaju dok se ispod njega"konfliktni i cangrizavi",
slabi i nesnalazljivi,bore za"nekakvu"pravdu i istinu,od koje se ionako ne"profitira".Takav ce covjek u svojoj izvanmoralnosti ici jos dalje-indirektno(i sutnjom)ce poticati konflikte drugih,jer smatra da njegova izdvojenost i neupletenost,dakle njegova velicina raste proporcionalno sukobljenosti drugih.Istodobno,htjet ce sve znati,sve cuti i vidjeti,ali da ga to nista ne kosta.Stovise,svoju ljudsku bijedu skrivat ce iza fraza kako ne treba"nagliti",kako svima treba dati za pravo,kako svi mogu raditi sto hoce,stiteci time nista drugo nego svoju sebicnost i neodgovornu svojeglavost.
Takvi nadljudi sve odnose gledaju kao ring u kojem oni nikada nisu borci,
nego samo(dobro placeni)suci ili gledatelji koji uzivaju u"igri".Ako ih se kada i uspije suociti s njihovim neodgovornim hedonizmom i posljedicama njihova necovjecnog nezalaganja,dakle s njima samima,
nestat ce u tuposti,u isprici laznog neznanja,u velikim mislima o slobodi za sve,u poboznim frazama kako Bog voli sve ljude,ili ce se skriti u cinizam ili samosazalnu nemoc pred situacijom koja je,smatraju,ionako
"nepromjenjiva".
Jedna druga vrsta suvremenog nadcovjeka,nihilista,koji se izlegao iz Nietzscheova prorostva,jesu suvremeni kompjuterski"monasi"bez morala.Njih se susrece na bezbroj internetskih portala pod pseudonimom
ili s imenom obremenjenim samopotvrdjivanjem.Prepoznaje ih se po banaliziranju svega sto je dobro,po kolicini nesrece i mrznje koju siju po virtualnom prostoru komunikacije.U nepovjerenju i preziru prema svijetu,
s mrzovoljom postojanja,s prekinutim odnosima,ti vrlo okretni(mrznja ih cini iznimno aktivnima!)usamljenici opasni su simplifikatori i krivotvoritelji pravih problema.
U forsiranoj spontanosti ti samotnici ispisuju prividno inteligentne i licemjerne pamflete kojima je jedini cilj obescastiti druge,zatrovati odnose i sakriti svoju duhovnu mizeriju.Njihov nihilizam pokazuje se u tome sto su dokinuli ljudsku obicnost,sto bjeze od iskrenosti,i od sebe i od drugih.Oni su sluge i svecenici boga kompjutora i uvijek apologeti neke ideologije-od"pravog"rodoljublja do"prave"vjere-pod koje skrivaju nista drugo nego svoj mrak i kompleks precjenjivanja.
Dok oni zele pobjeci iz svijeta,virtualni"monasi"zele ovladati svijetom i biti globalno prisutni.Njihov bog im omogucuje da"lete"eterom,da se uljuljkuju u privid sveprisutnosti,da budu posvuda osim ondje gdje stvarno trebaju biti.I jedan i drugi tip nihilista vrlo je aktivan ali beskrajno sam,bez pravoga posla i bez iskrena prijatelja.
Put prema smislu,naravno,nije u konfliktu ni u gasenju kompjutora;nije ni u savrsenstvu,nego u ozbiljnu i iskrenu razgovoru,u koncentriranom pristupu stvarnosti i problemima,u odgovornom obavljanju preuzetih obveza,te u neglumljenom i konkretnom odgovoru na potrebe prijatelja i drustva.
("Oslobodjenje")
|
