Gojko Beric,novinarska institucija-SVI NASI GUBERNATORI
U prologu Andriceve"Travnicke hronike"Sulejman-beg Ajvaz najavljuje dolazak francuskog konzula u Travnik.Radnja se dogadja na Sofi u cuvenoj"Lutvinoj kahvi",gdje se za ljetnih mjeseci,poslije podne,sastaju travnicki begovi i ugledniji ljudi"koji su pripusteni u njihovo drustvo".Rijec je o krupnoj novosti,pa ostali begovi raspituju Sulejman-bega za pojedinosti.
A sta ce konzul u Travniku da radi?"Sjesce pored vezira da naredjuje i rasporedjuje,da gleda kako se vladaju begovi i age a kako raja,i da sve javlja Bunaparti",veli Sulejman-beg.Nekih osam godina kasnije,na istom mjestu,begovi su raspravljali o odlasku konzula Divala,za kojim ce uskoro krenuti i austrijski konzul,i"tako ce prestati drsko mesanje stranaca u bosanske poslove i prilike".Najstariji medju njima,Hamdi-beg
Teskeredzic,zakljucuje kako niko na ovom svijetu nije vjecan,ni konzuli ni taj Bunaparta,i kako ce u Travniku"sve opet biti kao sto je,po bozjoj volji,oduvijek bilo".
Prosla su od tih dogadjaja puna dva stoljeca,a po Bosni i Hercegovini,pa i u onoj istoj"Lutvinoj kahvi",u kojoj se danas,pored turske sluzi i espreso kafa,vode se slicni razgovori.Samo sto se vise ne divani o konzulima,
kojih,kao i novih begova,ima mnogo,vec o personalitetu novog visokog predstavnika.Gotovo je sigurno da ce Miroslava Lajcaka zamijeniti nas stari poznanik,austrijski diplomata Valentin Incko.On bi bio sedmi po redu medjunarodni upravitelj BiH.Da li i posljednji?Inckovi prijatelji opisuju ga kao izrazitog filantropa,tihog i skromnog covjeka spremnog da pomogne drugima.Izjavio je kako je sretan sto se vraca u"cudesnu zemlju Bosnu,
zemlju divnih ljudi".Istina je da je BiH"cudesna zemlja".Ali,ona je danas cudesna na tragican nacin.Bosna je bogatstvo svojih etnickih,vjerskih i kulturoloskih razlicitosti krvavo prokockala.Od jedinstvenog civilizacijskog kapitala ostao je tek sitan kusur u vidu tih istih razlicitosti.
Iako je,kako su javili mediji,polozio test i u Vasingtonu i u Moskvi,iako dobro poznaje nasu zemlju,Incka ocekuje teska,u krajnjem ishodu neizvjesna misija.Bosnjaci su na njegovom mjestu prizeljkivali jaku licnost iz neke od najmocnijih zemalja Zapada,koja bi radila za njihovu opciju,dok su,
suprotno tome,Srbi opsjednuti sto skorijim gasenjem OHR-a.Ove medjusobno nepomirljive pozicije nemaju mnogo veze sa realnoscu:niti bi ijedan"jaki covjek",makar bio i Amerikanac,mogao ista promijeniti bez saglasnosti sva tri naroda,niti medjunarodni nadzor nad BiH moze biti ukinut prije nego sto drzava sa sebe ne svuce"ludjacku kosulju".Sto se Hrvata tice,za njih je personalitet novog gubernatora manje-vise sporedna stvar,jer znaju da svoj frustrirajuci status mogu promijeniti samo u dogovoru sa Bosnjacima i Srbima.
Nijedan od visokih predstavnika nije iz Sarajeva ispracen aplauzima.Mediji su prema nekima od njih bili nemilosrdni.Lord Esdaun proglasen je
"engleskim spijunom,alkoholicarem i hohstaplerom",ostarjelom Kristijanu Svarc Silingu je receno da je svoj osamnaestomjesecni mandat prespavao,a Miroslavu Lajcaku da je"sramotno pobjegao"iz Bosne.
Nasuprot tome,medjunarodna zajednica je svima njima-od Svedjanina Karla Bilta,Spanjolca Karlosa Vestendorpa i Austrijanca Volfganga Petrica,
do Britanca Esdauna,Nijemca Svarca Silinga i Slovaka Lajcaka-podijelila ordenje.A zapravo je nagradjivala sama sebe,prikrivajuci time svoju razjedinjenost u pogledima na stanje u BiH,svoju neodlucnost i svoju propalu strategiju.Visoki predstavnici bili su samo njena personifikacija,bilo da su ucinili korisne stvari ili dangubili u uzaludnim pokusajima da situaciju promijene pripitomljavanjem predvodnika ovdasnjih nacionalistickih zvjerinjaka,koji nisu ostvarili svoje ratne ciljeve.
A stvar je prilicno jednostavna:Dejtonski mirovni sporazum,osim sto je zaustavio rat,cementirao je jedan nemoguci sistem.Sada je pitanje ko ce duze izdrzati-oni koji danasnje nemoguce stanje zele mijenjati ili oni koji se tome,poput Milorada Dodika,fanaticno opiru?Ako u tom natezanju politickog konopca Dodik ne bude pomjeren sa mjesta na kojem se
"ukopao",on ce moci da samoironicno objavi:Gospodo,ja sam najzasluzniji
sto je nadzor medjunarodne zajednice nad BiH produzen,cemu sam se,
kao sto znate,oduvijek protivio!
("Oslobodjenje")
|
