Kemal Kurspahic-6.APRIL 92.
Sarajevo,a sa njim i Bosna i Hercegovina,evo bas uz godisnjicu proslog oslobodjenja grada biju bitku za novo oslobadjanje-od straha i terora,od"politike"koja je pobjedu na prvim slobodnim izborima zloupotrijebila za promociju rasizma do istrebljenja,od naci-firera koji su se u"zastupanju narodnih interesa"toliko uzdigli iznad sopstvenog naroda da sa tih visina,sa opjevanih brda oko Sarajeva,i narazornijim orudjima pucaju i na gradske nastambe ne hajuci za zrtve.U noci izmedju nedjelje i ponedjeljka teskom artiljerijom su napadnuti svi narodi i svi ljudi ovoga grada i Bosne i Hercegovine u isti mah i jednakom bezobzirnoscu:soliterski Srbi-i Muslimani-i Hrvati-i Jevreji.
Zato ova sestoaprilska bitka za Sarajevo nije niposto i nikako bitka izmedju Srba i Muslimana,Hrvata i Srba,ili bilo kog"naroda"protiv"naroda",kako su oduvijek ideolozi dioba zeljeli da predstave sudare svojih umobolnih projekata uzivljavajuci se u uzurpiranu ulogu"predstavnika naroda",nego je to sumanuti napad na sve sto je zajednicki zivot na ovim prostorima-na nase komsiluke i bliskosti,na nase jadne danasnje i bilo kakve buduce zivote nase djece,na nase starine i nase dostojanstvo.
Protiv toga je-sav normalan svijet.I zato bi tek ovo oslobadjanje Sarajeva,ako prezivimo,moglo da bude ono pravo i trajno;ko u ovim satima i danima iskusenja ne bude na pravoj strani-nikada vise nece imati priliku za popravni.Ko se nadje na krivoj,na polozajima s kojih se onako nemilice puca po nasoj djeci,vec je presudio sam sebi-i ne treba ni da ceka sud vremena.Ovo su sati kad svako ima svoj kratki,a presudni susret sa savjescu i posljednjom prilikom za izbor.To sto narod okupljen pred Skupstinom trazi smjenu vlade i priliku da sam ispravi svoje zablude sa proslih izbora,sada gotovo i nije vazno,jer svoje umisljene vodje vec su prakticno smijenili oni sto nastavljaju bombardovanje grada i nakon nedjeljnog svecanog poziva da se paljba smjesta obustavi,ali u ovom trenutku Sarajeva i Bosne i Hercegovine svoj posljednji veliki izbor moze da napravi Armija-njeno nemijesanje u odbranu Sarajeva bilo bi ravno saucestvovanju u napadu,jer ovaj grad se ne razara lakim oruzjima s kakve buvlje pijace ili iz dedine zaostavstine,vec artiljerijom takve moci i porijekla da se sumnje mogu otkloniti-samo njenim ucutkivanjem.Ako dozvoli ubistvo ovog grada i drzave,ni vojska u njemu vise nece imati gdje da ostane i koga da cuva.
U Sarajevu se ovih sati brani mnogo vise od jednog,makar i najljepseg grada-brani se pravo na zivot u dostojanstvu.A manje od toga covjek i ne zeli.Zato su Sarajlije onako uspravno posle i na vrele mitraljeske cijevi i zato ce neduzne zrtve novog oslobadjanja grada zivjeti mnogo,mnogo duze od svojih ubica.Slava im.
("Oslobodjenje",7.IV 1992.)
|
