Dario Dzamonja-NOC KAD JE PALA...KONOBARICA
JOHN je kuhar cijelog zivota.Celav je i sijed.Izgleda kao sedamdesetogodisnjak.Danas sam saznao da mu je tek pedeset godina.
Naime,danas,kada smo stigli na posao u Holiday Inn,Johna je docekao buket cvijeca i balon Happy Birthday,
cestitka za pedeseti rodjendan...
John se pravio iznenadjen,namignuo mi je svojim plavim okom i pokusao se seretski nasmijesiti:"ZNAM KO JE OVO MOGAO POSLATI."
Sledio sam se od jeze,jer sam u istoj sekundi skontao,znajuci da John nema ni kuceta ni maceta,da je John sam sebi poslao cvijece i balon,cestitao rodjendan i vidio sam sebe kako za nekih desetak godina cinim istu stvar i foliram nekog Vijetnamca"da znam ko mi je to mogao poslati".
Poslije posla sam ga pozvao na pice.On se koleba,a ja se onda sjetih da nisam upotrijebio pravu frazu"I`ll buy you a drink"("Kupicu ti pice"),pa se ispravljam,a on namah pristaje.
Prolazimo pored Civic Centra(nesto kao Radnicki univerzitet,Djuro Djakovic ili Templ,a sad ne znam kako se zove)i vidim plakat da JOAN BAEZ ima koncert:karte su trideset dolara,a ja u dzepu imam samo dvadeset i sest.
Izvinjavam se Johnu da pice moze pricekati neku drugu priliku,da ja hocu na koncert i pitam ga ima li olovku i komad papira...
Pisem:"DRAGA MIS BAEZ,JA ZNAM DA SE VI MENE NE SJECATE I DA NE MOZETE DA ME SE SJETITE.
UPOZNALI SMO SE PRILIKOM VASEG KONCERTA 1993.U SARAJEVU,BIO SAM U DRUSTVU S PROFESOROM ZDRAVKOM GREBOM.VI NE ZNATE KOLIKO JE VAS DOLAZAK CINIO RADOSTI MENI I MOJIM SUGRADJANIMA.HTIO BIH DA VAM SE NAJTOPLIJE ZAHVALIM I DA VAS PONOVO VIDIM I CUJEM."
John me pogleda kao ludaka dok predajem poruku portiru.(Ispostavilo se,kasnije,da je portir izbjeglica iz Madjarske-da je bio Amerikanac,vjerovatno bi obrisao guzicu s njom.)
Nakon nekoliko minuta on se vraca i pita me koliko karata trebam.Pitan Johna hoce li sa mnom,a on me gleda kao da sam Allah dzelesanuhu.
"DVIJE",rekoh Madjaru i pruzam mu ruku da se upoznamo:"MY NAME IS ROBERT ZIMMERMAN."
On se zove LADISLAV JONAS.
John ostaje u bifeu,a ja idem iza bine.Joan Baez se pravi da me je prepoznala:grlimo se i ljubimo.Njen gitarista mi kaze da je GINO BANANA u Seatlleu i daje mi njegov broj telefona.
Koncert samo sto nije poceo,pa mi Joan kaze da se obavezno vidimo poslije.Pita me hocu li ostati iza bine ili cu u publiku...
Idem u publiku i vode me u prvi red...
Joanin bozanski glas me cini kao da lebdim,kao da je sve normalno u mom zivotu,kao da nisam vise ljudski otpadak,kao da se ova"afera"(kako neki nazivaju ovaj bezimeni uzas u Bosni)nikad nije ni desila...
Redaju se:Amazing Grace,Diamonds and Rust,The Ballad of Joe Hill...
A,onda Joan najavljuje:
"SADA,JEDNA PJESMA ZA NASEG PRIJATELJA IZ SARAJEVA,DARIJA..."
Pjeva The Night They Drove Old Dixie Down(Noc kad su srusili stari Jug)i mijenja tekst u Sarajevo Down.
Ja vise ne lebdim,nego letim po sali,udaram glavom o plafon,zidove i placem od ljepote i uzasa,istovremeno...
Poslije koncerta Joan u bifeu dijeli autograme,a John i ja cekamo da se frka malo smiri.
Konobarica,GVEN,pita me da li sam ja zaista iz Sarajeva i muski puni case;John ne progovara ni rijeci u toj,za njegovog kuharskog zivota,najuzbudljivijoj noci u zivotu.
Sve se razislo,pa i ja molim Joan da mi potpise sliku za moju kcerku VESNU...Pita me koliko joj je godina.
"RODILA SE U MAJU".
"ZNAS,DARIO,STA MI SE DESILO NEDAVNO.POSLIJE KONCERTA MI PRILAZI JEDNA TINEJDZERKA DA JOJ POTPISEM SLIKU,A JA SVA SRETNA:KONTAM,IPAK ME SLUSAJU I NOVE GENERACIJE!ONA ME MOLI DA NAPISEM ZA NJENU NAJDRAZU BAKU."
Pitam je li zainteresovana da procita price koje sam napisao na engleskom i ona mi daje svoju adresu i broj telefona i da joj svakako posaljem...-
Zovem je da popijemo"jos po jednu"negdje drugdje,jer je u bifeu vec fajront.
Izvinjava se da je umorna:
"DRUGI PUT",kaze,bas kao da je meni trknuti do Malibua kao do Sirana.
Pita me:"STA CES TI SADA?"
"NISTA",velim i pitam konobaricu Gven gdje stanuje...
|
