Dubravko Zebic-SYLVIA PLATH
Umorna od prstenja,
umorna od glasova u glavi
koji joj kazu-pisi,umri,
ona stavlja glavu u pecnicu
dobro zagrijanu,netom opranu,
da napravi svoj posljednji rucak
za muza kojeg nema,za djecu
koju nece vidjeti kako odrastaju,cak i
za susjeda u stanu iznad njenog stana,
jedinstven,originalan rucak
po njenom receptu,ne osobito sladak,
rucak koji je vec i prije spremala
ali joj nikad nije uspio,
rucak koji ce sama pojesti...
|