Kresimir Bagic-SIBIR
Zaspao sam.Probudio se.Popio kavu.Iz sobe nisam izlazio.
Oko mene je Pariz.
Razmicem zavjese.Gledam kroz prozor.Vani je oblacno.Pada
kisa.Pingvini u kutu sobe nijemo placu.Pitaju:
-Jesi li ti ikad bio u Sibiru?
-Nisam,odgovaram.Nisam,ali jako volim snijeg.
Ponovo navlacim zavjese.Palim svjetlo.Pisem pisma.Pingvini
me netremice gledaju.To me smeta,ali ne reagiram.Dapace,
nakon svakog dovrsenog pisma,pokusavam ih ohrabriti:
-Prijatelji pingvini,ne tugujte!Mi smo u Parizu!
Mazem pastetu na kruh.Jedem.Pojacavam radio.Gasim
svjetlo.U polumraku opet cujem kisu i disanje pingvina.Sutim.
Ugodan zenski glas s radija mazno upozorava:"J`ai compris tous
les mots,j`ai bien compris,merci."
|