Kemal Kurspahic-RATNA MAFIJA
Nekako bas u istoj nedjelji kad je predsjedavajuci Predsjednistva Bosne i Hercegovine Haris Silajdzic na godisnjoj ritualnoj paradi svjetskih drzavnika pred Generalnom skupstinom Ujedinjenih nacija dolijevao ulje na vatru domacih nesporazuma o proslosti i buducnosti te zemlje,dva znacajna svjetska medija,globalna TV mreza BBC i utjecajni dnevnik Vasington Post(The Washington Post)objavili su dokumentovane poglede na neke od bosanskih tema koji dugorocno mogu imati vise uticaja na medjunarodno razumijevanje BiH nego serije vatrenih govora u pogresno vrijeme i na pogresnom mjestu.Silajdzicevo podsjecanje na suodgovornost Ujedinjenih nacija u genocidu u njegovoj zemlji potkraj proslog stoljeca i zahtjev da"svijet"ispravlja krive Drine koje je-kao jedan od kljucnih ucesnika u dejtonskim pregovorima-on sam ozakonio imalo je mnogo vise odjeka u
bosanskohercegovackoj nego u medjunarodnoj javnosti.Godisnja generalna debata u Njujorku,naime,
tradicionalno se pretvorila u litaniju beskrajnih govora u kojoj najveci dio ucesnika-ukljucujuci i politicare Silajdzicevog formata-jedva da izazovu ikakvu paznju izvan svodova dvorane u Njujorku.Na dan kad se Silajdzic obracao Generalnoj skupstini govorilo je jos 25 sefova drzava ili vlada,ukljucujuci i predsjednike Sjedinjenih Drzava,Francuske(koja je predstavljala i Evropsku uniju),Irana i Gruzije,tako da se njegov glas vise cuo u Banja Luci nego u Njujorku.Ako se vrijednost svake politike cijeni po njenim ucincima,onda je ovaj govor objektivno nanio vise stete kod kuce nego sto bi mogao donijeti koristi u svijetu.
NA LICU MJESTA
O tome kako je nastala Republika Srpska mnogo ubjedljivije od bosanskog predsjedavajuceg svjedocio je ovih dana istaknuti reporter BBC-a Alan Litl(Little)koji je tokom rata izvjestavao iz Bosne i Hercegovine,a zajedno s Lorom(Laura)Silber autor je i svojevremene dokumentarne serije i knjige o raspadu Jugoslavije.U najnovijoj duzoj reportazi iz BiH,Litl je podsjetio na"etnicko ciscenje"u sirokim podrucjima Bosne i Hercegovine i pokazao je kako neki ucesnici tog masovnog progona mahom bosanskog muslimanskog stanovnistva i danas zauzimaju istaknuta mjesta u lokalnoj vlasti.U Bijeljini je,na primjer,na licu mjesta-na gradskoj ulici-suocio Mirka Blagojevica,
lokalnog sefa Srpske radikalne stranke,s novinarom Jusufom Trbicem kojeg je,kako je rekao u emisiji BBC-a, 1.aprila 1992.oko 16 sati Blagojevic izveo iz punceve kuce i priveo ga u Arkanov stab na mucenje:"Deset puta su me izvodili napolje da me ubiju"-rekao je Trbic.
Litl je pokazao kako se talas"etnickog ciscenja"sirio na podrucja Bosanske krajine i kako je kulminirao genocidnim zlocinom u Srebrenici.U Banja Luci je snimio praznu kucu na cijem je prozoru ostavljen telefonski broj za dogovor o kupoprodaji.Litl je rekao kako pretpostavlja da je to kuca prognanika i kad je kasnije iz Sarajeva nazvao taj broj ta njegova pretpostavka je potvrdjena:zena koja se javila rekla mu je kako je vidjela ubijanja u susjedstvu i ne moze vise tamo da se vrati.Zakljucak reportera?Karadzic i najodgovorniji za"etnicko ciscenje"su u Hagu ali njihov projekt etnicki cistih srpskih teritorija je ozakonjen.Ilustrovao je to i snimcima Dodikove"vladine palate"u Banja Luci.
PLAVO I CRNO
Slicnu dokumentarnu vrijednost u analizi bosanskohercegovackog rata ima i clanak Pitera Andreasa(Peter Andres)pod naslovom"Ratni zlocin kao organizovani kriminal"u Vasington Postu.Ovaj profesor politickih nauka i sef programa za medjunarodne odnose na prestiznom Braun(Brown)univerzitetu nedavno je objavio knjigu"Plavi sljemovi i crna berza:Biznis prezivljavanja u opsadi Sarajeva".On pise o tome kako ta opsada,najduza u savremenoj istoriji,nije bila samo ubijanje civila u opkoljenom gradu nego i ekstreman primjer ratnog crnoberzijanstva.
"Karadzic je djelovao kao grabezljivi mafijaski bos,profitirajuci od patnji stanovnistva i ubiruci dobit u vidu dijela humanitarne pomoci koju su mu davale Ujedinjene nacije u zamjenu za dozvolu za prolaz u opkoljeni grad".Dok je vecina Sarajlija jedva prezivljavala,neke od kljucnih licnosti na svim stranama-a posebno Karadzic i njegovi najblizi saradnici-profitirali su od opsade i ekstremno visokih cijena krijumcarene robe na gradskom crnom
trzistu.
Andreas zapaza kako su,na zalost,najveci dio te crnoberzijanske aktivnosti omogucile same Ujedinjene nacije:
pristale su da vise od cetvrtine humanitarne pomoci,prvenstveno hrane,namijenjene Sarajevu daju srpskim snagama koje su opkoljavale grad,a onda je najveci dio te hrane krijumcarskim kanalima dolazio na crno trziste i prodavan po crnoberzijanskim cijenama.Autor navodi svjedocenje Karadziceve bliske ratne saradnice Biljane Plavsic koja je rekla kako su neki od krijumcara humanitarne pomoci iz njegovog kruga za samo nekoliko mjeseci postali milioneri i kako je Karadzic bio odusevljen tim ljudima i sam im se pridruzio.
Pouka i iz ovih najnovijih dokumenata o ratu u Bosni?
Najbolje je istoriju prepustiti za to obrazovanim i pozvanim istoricarima i hronicarima,koji su-za svakoga ko zna i hoce da cita-sve sto treba vec toliko puta rekli,a bosanskim politicarima nepovratno istice vrijeme da se najzad pocnu baviti vlastitim poslom i onim od cega se zivi.
|
