Omer Ibrahimagic-BOSNA U STRATEGIJI SUSJEDA
Bosna nije prestala biti strateski interesantnom njenim susjedima od srednjovjekovnog vremena do danas.Pa ni u vrijeme mocnog Osmanskog carstva,oni Bosnu nisu ostavljali na miru,a posebno posljednjih dvjesta godina.Osnovni cilj im je da se teritorijalno prosire na njen racun.Da bi u tome uspjeli potrebno je bilo izbrisati je kao geografski i politicki pojam.Zato je bilo nuzno prvo onemoguciti nacionalnu emancipaciju Bosnjaka i uciniti ih ljudima bez nacije,kulture i zemlje.Onemoguciti ih da imaju svoju drzavu kao jedinog garanta politicke buducnosti Bosnjaka i njihovog ukljucivanja u svjetsku zajednicu naroda.
Susjedi su u svim dosadasnjim agresivnim atakovanjima na Bosnu instrumenalizirali svoje sunarodnike:bosanske Srbe,bosanske Hrvate i slavoljubive i frustrirane Bosnjake.Oni su zloupotrebljavali nacionalna i vjerska osjecanja svojih sunarodnika i od njih pravili svoju"petu"kolonu i izdajnike svoje domovine.
Svaki put povode za svoje agresivne namjere prema Bosni obrazlagali su"brigom"za svoje sunarodnike,"zastitom"svoje brace po vjeri,jer ih kobajagi ugrozavaju njihove komsije Bosnjaci.Svaki put kada u tome ne uspiju,agresori su ostavljali svoje sunarodnike i su-vjernike na cjedilu,da sami izgladjuju svoje poremecene odnose sa susjedima Bosnjacima.
U historiji su poznati primjeri ekspedicije Eugena Savojskog 1697.godine,kada je opljackao i popalio Sarajevo i sve krajeve kuda je prosao i plaseci se odmazde sa sobom iz Bosne poveo oko 40000 katolika.Taj odliv u stranovnistvu katolici u Bosni nikada kasnije nisu mogli namiriti.Isto je bilo za vrijeme vladavine Ante Pavelica.Jos nije utvrdjeno koliko je on za sobom povukao Hrvata iz Bosne.Srbija i Crna Gora su se skoro navikle da teritorije svojih drzava prosiruju na racun Bosne.Tu su im na ruku isle ne samo tadasnje evropske velesile,vec na zalost i Turska koja se i vojnicki opirala politickoj emancipaciji Bosnjaka i politickoj autonomiji Bosne u okviru Osmanskog carstva,u vrijeme kada je tu istu autonomiju davala Srbiji i drugim pravoslavnim knezevinama na Balkanu.I ne samo da Bosni nije davala autonomiju,vec je Srbiju nagradila prosirenjem svojih teritorija na racun Bosne.Posljedice takve politike Bosna i danas trpi.Srbija i Crna Gora su se Turskoj"revansirale"ustankom 1875.godine bosansko-hercegovackih pravoslavaca,ciji su bili idejni kreatori.Cilj je bio prisajedinjenje Bosne vec u to vrijeme velikoj Srbiji u duhu Garasaninove preporuke.Ovaj ustanak Srbija i Crna Gora su svo vrijeme vojnicki i logisticki podrzavale.Ove zemlje su se i tada,bas kao i danas,pravdale da sa ustankom nemaju nista.Da bi na preporuku tadasnjih velikih sila"prale ruke"od ustanika,
jer su se"veliki"sporazumjeli i prije Berlinskog kongresa na kome je to formalizirano,da Bosnu i Hercegovinu predaju na upravljanje Austro-Ugarskoj.
Domaci pravoslavci su bili ostavljeni da sa svojim susjedima muslimanima Bosnjacima,a i sami su tada bili Bosnjaci,popravljaju odnose poremecene u ustanku.
Nastankom 1918.godine SHS kraljevine,podrskom koja je dosla iz Beograda,bosanski Srbi su atakovali na bosnjacka imanja i njihovu cast,osokoljeni novouspostavljenom vlascu koja nije nista ucinila da sprijeci to bezakonje.Poznati su pokolji muslimana 1924.u Sandzaku i u periodu 1941-1945.svugdje
tamo gdje je krocila cetnicka noga,koji su bili najdosljedniji u provodjenju velikosrpske politike i ideologije"krvi i tla".
Iste metode se primjenjuju i u agresiji na Bosnu danas.Nije bilo nikakve razlike izmedju pohoda Eugena Savojskog,metoda vladavine Ante Pavelica,i vlasti koju je primjenjivao HVO na terenu koji je kontrolirao.Kao sto nije bilo nikakve razlike u metodima koje je primijenio Car Dusan kada je napao Bosnu sredinom XIV stoljeca i metoda koje su primijenili"ustanici"1875.,1941-1945.,sa onim metodima koje cine bosanski,srbijanski i crnogorski cetnici danas,pod idejnim vodstvom SANU i Srpske pravoslavne crkve,a pod zastitom,medjunarodne zajednice.
Medjutim,kada je rijec o danasnjoj agresiji na Bosnu,u odnosu na ranije,bitna razlika je u tome sto je danas napadnuta Republika Bosna i Hercegovina kao medjunarodno pravno priznata drzava i clanica svjetske zajednice naroda.To joj daje pravo da se posluzi svim instrumentima medjunarodnog prava da zastiti svoj teritorijalni integritet i drzavni suverenitet.Druga bitna razlika jeste sto Bosnu danas ima tko da brani.Njeni branitelji prvi put od srednjovjekovne Bosne do danas,ne vojuju za volju tudjih careva i kraljeva,vec vojuju za svoju jedinu domovinu.Iz tih dviju bitnih cinjenica proizilaze znacajne konsekvence za one domace stanovnike koji su stali na stranu agresora.S jedne strane,sto se njihovo ukljucivanje u agresiju kvalifikuje kao teska izdaja domovine,pa ako nece snositi kaznene konsekvence za izdaju,vjerovatno im je jedini izlaz da biraju drugu zemlju za svoju buducu domovinu.Tako se ovaj rat,kao i svi dosadasnji pohodi protiv Bosne,a u koje su sramno bili bili ukljuceni i domaci gradjani(drzavljani),njima samim vraca kao bumerang,gubitkom svoje domovine.Suprotno,slijedi odgovornost za izdaju.Dok ce oni koji su ih uvukli u tu sramnu izdaju ispricavati se da nemaju nista s tim.Zar Milosevic vec sada ne usmjerava svoj propagandni aparat u tom pravcu.U agresiju su usli osiljeni raspolaganjem velikim naoruzanjem,protiv golorukog naroda sa lozinkom:
"Sve ili nista".Na kraju ce,kao i u svim ranijim slucajevima dobiti"nista".Cak i promisljeni general Rouz je procijenio iz svojih usta"da rat u BiH nije trebao ni pocinjati".
Kao i svi raniji pohodi na Bosnu protiv"heretika",i ovi danasnji pravdani su visokom apostolskom misijom sirenja i zastite vjere.Ranije od Crkve bosanske,a danas od Bosnjaka muslimana.Tako su bosanski Hrvati i bosanski Srbi pod plastom borbe za nacionalno samoopredjeljenje i zahtijevom za teritorijalizacijom svoga nacionalnog entiteta,ognjem i macem napravili svoje paradrzavne tvorevine(po ugledu na Kvislinga,Pavelica,Nedica i drugih)pod zastitom i aktivnim ucescem svojih mentora Srbije i Hrvatske.Time su pred svjetskim javnim mnijenjem htjeli da prikazu da se u Bosni ne radi o agresiji,vec o gradjanskom ratu izmedju pojedinih nacionalnih grupa i vjera i time legaliziraju osvojeno i legitimiraju pocinjene zlocine nad civilnim stanovnistvom.A prava namjera je da te svoje kvislinske tvorevine pretoce u veliku Hrvatsku i veliku Srbiju i time uniste drzavno-pravno bice Bosne.U svakoj zemlji se takve radnje kvalifikuju kao tesko krivicno djelo,a bosanski Srbi i bosanski Hrvati bi to htjeli da uviju u oblandu"prava na samoopredjeljenje".Kad bi to tako moglo,od svake danasnje balkanske,pa i evropske drzave,nastale bi jos najmanje po dvije,a u Srbiji tri nove drzave.Da bi se to do kraja ucinilo izglednim i vjerovatnim pred licemjernom medjunarodnom zajednicom,trebalo je u ovom"vjerskom"ratu unistiti Bosnjake muslimane i ukloniti tragove njihove materijalne i duhovne kulture i postojanja,kao sto su to ucinili na svim drugim mjestima Hrvatske i Srbije gdje su ranije zivjeli muslimani.Zatim,prisilno preseliti svoj vlastiti narod u te njihove paradrzavne tvorevine,"rezervate"za cistokrvne Srbe,odnosno Hrvate,kao i ostale,ako se"dobrovoljno"vrate"pradjedovskoj vjeri".Sada je evidentno,
a kasnija istrazivanja ce to potpunije otkriti,koliki su zlocin Srbija,Crna Gora i Hrvatska,ostvarajuci svoju strategiju pokoravanja Bosne,nanijeli svom sopstvenom narodu,uvlaceci ga u projekat velikodrzavlja i sataniziranja drugih naroda i vjera.
Neki osnovni elementi raspleta bosanske krize se naziru.Za sada su se izdiferencirala dva,koji se nalaze i u planovima medjunarodne zajednice(Kontakt-
grupa).Prvi je ocuvanje Bosne i Hercegovine u njenim medjunarodnopravno priznatim granicama,a drugi je da se Bosna i Hercegovina uredi kao slozena drzava.A ako je drzava,to moze biti samo federacija,jer unija i konfederacija nisu drzave.Sve drugo ostaje za dogovor izmedju Bosnjaka,Srba i Hrvata,kao tri jednako-pravna bosanska naroda.Stoga,u konacnom,ako se Republika Bosna i Hercegovina konstituira kao federacija sva tri njena naroda,ona kao drzava treba da ima jednaku distancu i prema Srbiji i prema Hrvatskoj.Otuda od konfederacije sa Hrvatskom nece biti nista.Kao ni od konfederacije sa Srbijom.Jer Srbi nece u konfederaciju sa Hrvatskom.a Hrvati nece u konfederaciju sa Srbijom.Prema tome,Bosna i Hercegovina u svojim odnosima sa susjedima treba da bude u politickim odnosima na jednakoj distanci;ekonomiju da zastiti od neokolonijalnih apetita susjeda pema njenom bogatstvu,a u sferi kulture i vjere da proklamuje i prakticira punu slobodu opredjeljenja svakog svog drzavljanina.
Dakle,kada je rijec o Bosni u strategiji njenih susjeda,Bosna treba da zna da je susjedi nece ostaviti na miru ni u buduce.Oni ce se primiti,pokusati ponovo
"uspavati"Bosnjake propovijedajuci najbolje namjere,do prve prilike,kada osjete da je Bosna slaba,da bi je ponovo pokusali pokoriti.Taj scenario je star od kada Bosna postoji.Nema ni jednog argumenta zasto bi taj scenario bio promijenjen.Ali,Bosne ce biti toliko dugo,koliko ostane sama sebi vjerna,kao sto je bila i do sada.
(1995.)
(Omer Ibrahimagic-"BOSNA JE ODBRANJENA ALI NIJE OSLOBODJENA")
|
