Ivan Sarcevic-POZA I METAFORA
Od krajolika u kojem zivimo,od medija koje citamo,slusamo ili gledamo,od crkava i dzamija koje posjecujemo,od javnih mjesta,ulica i trgova kuda setamo i gdje se susrecemo,do politickih i drugih javnih nastupa,gotovo je sve pod nasiljem isticanja,u nekoj neutazivoj potrebi pokazivanja,u demonstraciji neizivljenosti,u usiljenoj predstavi skrivanja i iskrivljavanja realnosti i cinjenica.
Nema cinjenica,imaju samo interpretacije,rekao bi otac naseg vremena,pjesnik-filozof,tvorac najradikalnijih metafora o smrti Boga,Friedrich Nietzsche.
Doista,nema cinjenica,vladaju svakovrsna tumacenja.I sva su legitimna.Legitimnija su ipak ona koju zastupa vecina i koja iza sebe ima prijetnju i silu.Doista,nista tako ne nijece realnost i nista tako ne nagriza medjusobne odnose kao nasilne interpretacije.A njihovo se nasilje ne ocituje samo u goloj sili nego najvise u pozi i metafori.
Zar godinama ne pribivamo najmracnijim poziranjima politickih i religioznih predstavnika,od onih koji glume zabrinutost za svoj narod,koji se perverzno pokazuju demokraticnijima nego sto jesu,a u biti zagovaraju iskljucivost
i nepostivanje drugih.U neutazenoj zelji da se svide(citaj:da osvoje vlast i novac!),koriste sva sredstva.Nista novo
da se(bivsi)ateisti posve suvereno krecu u sakralnim prostorima,fotografiraju ili ljube ruke crkvenjacima i imamima.
Ovo se perverzno poziranje uvuklo u sve,od arhitekture-osobito duhovnih prostora,do nacina odrzavanja tijela i odijevanja.Vehabije su u tome najdalje otisli.Strse po gradskim ulicama i selima,umisljeni u jedini ispravni put,
zatvarajuci se u komunitarni aparthejd,programirano preziru ljude.Braneci Boga,oni dokidaju transcedenciju i svojom fundamentalistickom interpretacijom islama od te vjere cine drustvenu imperijalisticku sektu.Naravno,
vecina muslimana,islamskih duznosnika i teologa ogradjuju se od njih jer to nije put(bosanskih)muslimana.
Ipak,vecinom sute kad vrse nasilje nad drugima,jer unatoc njihovoj heterodoksnoj nauci i praksi,oni su pogodni i dobrodosli,slicno medzahedinima,onda kada su protiv drugih.U konacnici,nije bitna vjera nego politicka religija.
Uz pozu,nase suvremeno kumuniciranje,od onoga znanstvenoga do reklamnoga,oznaceno je prekomjernim metaforickim govorom.Nakon pozitivizma,nakon prosvjetiteljskog racionalizma,u vremenu sumnje u ljudski razum,
vratili smo se metafori,slikama,simbolima,mitovima,frazama i sloganima.A sve da se izbjegnu cinjenice i realnost.
Ne nastaju tu metafore iz tajne onostranoga,iz nemoci ljudskog jezika pred objavom i otajstvom Boga,niti iz zacudjenosti da nam potpuni smisao i svijeta i covjeka uvijek izmice.
Nase su se suvremene metafore pretvorile u lukave reklame,reklame sto postavljaju u odnos i ono sto u stvarnosti nikada nije u odnosu,samo da zavaraju gledatelje,da im stvore potrebu koju cak i nemaju,da ih zamamno odvuku od realnoga.Zato suvremeni koristoljupci,opsjenari i lazljivci svih vrsta koriste nevjerojatne metafore(fraze i slogane)koji samo dobro"zvuce".I pri tome se cak pozivaju na Bozji duh kojega su oni tumaci.Oni sve poetiziraju,
sve spritualiziraju samo da izbjegnu autenticni,iskreni i istinoljubivi govor,da se umaknu odgovornosti.U konacnici,skrivenim egoizmom,kao i njihove cinicne metafore,izoblicuju stvarnost podizuci je u nebesku maglu te jos vise bjeze od zbilje i jos vise usloznjavaju probleme.
Sto nam ostaje?Da ispitamo svoje poze(ponasanja)i svoje metafore(rijeci).I da ozbiljno prihvatimo realnost.A ona je sekularna i jednostavna.Koliko god se,naime,netko okomio na sekularizaciju i laicnost drustva,oni su omogucili sve vrste religioznih i nereligioznih izrazaja.I liberalni,laicki prostor,da kazemo s Vattimom,pogodniji je za religiju i radjanje sakralnoga u bezbrojnim formama,vise nego sto mozemo i misliti.Pravi je problem sto mi ne znamo sto cemo s tom mogucnoscu,s tom slobodom?
Dotle bi nam bilo dobro oslobadjati se poze,nasilna pokazivanja,kao i svih metafora koje su namjestaljke postenim ljudima,osjetljivim dusama,mamci izgladnjelima,mistika za mase.Valja u poniznosti zastati pred Bogom kao"posve
drugim"i covjekom kao njegovom slikom.Jednostavno i cestito.
("Oslobodjenje")
|
