Ahmed Buric-ZBOGOM,HAMZA!(HAMZA BAKSIC 1939-2008)
Otisao je Hamza Baksic.Tiho,u predbajramskoj noci,onako kako odlaze najveci.Poslije njega ostaje ogromna praznina,proci ce decenije dok se ne pojavi neko takav.Hamza Baksic je bio jedan od najvaznijih bosanskohercegovackih novinara,i to prvenstveno zato sto je prosao kroz sve-krenuo je s radija,pa se ugradio u nastajanje Televizije Sarajevo,i onda dosao u Oslobodjenje,izdavacku kucu koja je ostala simbol bosanskohercegovacke kulture i pismenosti,zahvaljujuci prevashodno ljudima kakav je bio Hamza.
Karijera novinara,skoro redovno biva i politicka stvar-tako je barem bilo u komunizmu-i svi usponi i padovi koje je dozivio bili su plod cinjenice da je imao karakter,da je u moralnom smislu bio poput likova iz ruske knjizevnosti,
romana Ostrovskog ili Solohova.Veliki covjek danasnjice,zagledan u sutrasnjicu.Rat je,naravno,polomio veliki broj njegovih iluzija,cijih nije,uostalom,ali je Hamza pisao,nastavljajuci afirmirati ljudske vrijednosti,znao pogoditi tako briljantno,kao nijedan drugi kolega.Jos pamtim njegov tekst"Gornji i donji cetnici".Sto bi se reklo,i za manje se gubila glava.Ali,on je nije mogao izgubiti,mozda bas zato jer su mu je previse puta htjeli skinuti.To zivotno iskustvo davalo je njegovim tekstovima,ali i svakodnevnoj komunikaciji,jednu vrstu tezine koju nisam sreo vise od dva slucaja u zivotu.Kako i ne bi?Bio je u zlatnim godinama Radio Sarajeva,vodio TVSA kad je postajala regionalnom cinjenicom,"obukao"Svijet,Nedjelju,pisao u Oslobodjenju,i jos stigao da uradi nekoliko dokumentarnih filmova kao scenarist(skoro je i zaboravljeno da su Hamza i Siba Krvavac uradili neke od najboljih dokumentaraca o velikim firmama u BiH,kolektivima,kako se to tada zvalo).I jos je uspio prenijeti nesto znanja mladjim generacijama,na cemu mu mozemo biti samo duboko zahvalni.I necemu visem,jer nam je,eto,dozvolilo da poznajemo takvog covjeka.
On je bio jedan od rijetkih ljudi u kojem su se nasli filozof,pisac,cinik i zafrkant-sto bi,u krajnjem,bila i definicija pravog novinara.I danas tvrdim ono sto sam osjecao kad je prije petnaestak godina Hamza napisao svoj prirucnik za novinare nazvan"Ja,novinar?".Ta knjiga je,naravno,uz talent dovoljna da se udje u svijet novinarstva i zapocne taj teski i krivudavi put.U njegovom slucaju,to je bio jedan od najvelicanstvenijih puteva koje covjek moze imati.I sada ga vidim kako polako odlazi niz hodnik,covjeka koji je svojim zivotom i pisanjem zaduzio tolike ljude.Hamza Baksic je bio olicenje postenja i dobrote,neko zbog koga je vrijedilo voljeti posao.I vrijedilo je voljeti njega,jer bio je veliki format,a tako skroman i blag.I veliki talent:negdje odmah poslije rata dao mi je zbirku prica koje je pisao na tragu nekada velike rubrike u Svijetu-"Isljednik je dosao".Procitao sam ih u jednom dahu i,naravno da ne trebam ni govoriti da je to bilo nesto najbolje sto je u tom zanru kod nas uopce bilo napisano.Poput velikih americkih pisaca,Hamza je znao kako-jer je volio svoje junake,bas onako kako je volio svijet i pojedine ljude u njemu.
Zbogom,Hamza,otisao si desetak dana nakon sto si objavio posljednji tekst,i ako treba potraziti nesto pozitivno u tome,onda je to bas cinjenica da si radio do posljednjeg daha.Bas tako se zvao i jedan od njegovih najdrazih filmova,Goddardovo remek-djelo o osamljenosti.Zbogom,Stari,puno ces nam faliti.
|
