Enisa Popovic Cengic-POVRATAK
Aksam je ovio carsijske budzake
Spokojem utihnuse golubija krila
A on krenuo znancima,zaboravljenim
Kosulju novu,s mirisom lavande,navukao
Samo cipele,s petogodisnjim,izlizanim djonom
Baciti nije mogao
Pozelio srknuti boze,sa Slatkog coseta
Pozelio umociti somun u saftali sahan
Pozelio sjesti pod omiljenu lipu
I popiti Suljaginu kahvu,s mirisom rahatluka
Pozelio...
Na pola puta stao...
Ne slusaju ga stare cipele
Odvikle se od poplocanih sokaka
Zasto li je sunce zacaklilo,bas,put njega
Zaslijepljen trazi svoju lipu i klupu
A nje nema,pa nema...
Da nije zalutao
Koga da pita...zasto dodje u aksam
Ljudi su sada umorni za rijeci
A i njihove cipele bolje hode
Te ih,sve,odvedose daleko od njega
Tamo,niz neki,njemu nepoznati sokak
Vidi...Dobro je...
A sokaka,ipak ima
|