Benjamin Isovic-SABUR(nemocnima)
Rekoh:
Sabur,ljudi!Odnedavna
za nas niceg drugog nema!
Samo nijema,sto se sprema,
jed,krenuti niza stranu,
niz drumove da se vije,
da se lije i proklije,
kroz bogaze,niz putove,
u kutove gdje nas nije.
Sabur,braco!Vi,Bosanci!
Ovi katanci i lanci,
svaki svoju hrdju ima
da ga kudi,da ga sudi,
da ga ceka,zanijeka...
Jer,nista nije jednom dano,
nit` je ista ovim svijetom
sto je bilo
sto li jeste
a da ce biti dovijeka!
Sabur,kleti-neukleti!
Na dobrotu vi zakleti,
dobrotama boljih sutnji,
na dertove i merake...
Sve ce tlake,sve ce rake
nekad mislit` jednom glavom,
jednom rukom,zorom plavom,
ovom dzehennemskom javom,
ovom nasom strasnom slavom
koja,kad cas kucne,
sablju isce...
ili ce nas suho lisce
zasuskati zaboravom.
Sabur,djeco!Jer svi smo djeca
istog oca-Stvaraoca,
iste majke...Iz te bajke
mudrost luci,koja uci da odluci
o trpljenju i strpljenju
u narednom pokoljenju.
"Samo borba bez predaje,
na vidjelu,iz potaje...
Sve nam drugo sramota je!!!"
A to sto pisti,to sto vristi,
sto nas tisti-to mrak nas kusa!
I pamtite:
negdje u sred vasione
nas krik Neko budan slusa!
Sabur,dusi!I ta zemlja
ogromna je i duboka,
kao oganj mrka oka,
kao nada sa visoka,
ta predobro zna stajati,
vazda ista ustajati,
i ustrajati i potrajati...
kome treba-kruha dati.
a kom` treba-za vrat stati.
Cekace nas!Bice tamo
gdje je i navikla biti,
ma kako da krvnik prijeti,
jer bice ono sto cist obraz
i cista dusa nanijeti,
ma kako da peksin prijeti!
Pa,ne moze je
odnijeti!
Sabur!!!Kad-tad
jednom morace je
i nas na njoj
podnijeti!!!
(1993)
|
