Zlatko Pregl Fenix-PRVORODJENI
Kada ga je donijela na svijet,
zemljom,
sijenom,
konjskom balegom
utopila ga,
od srca odsjekla
tesakom
da ga odijeli,
odsjekla i struk kose
da pupak poveze
i zivot u njemu ucvrsti.
Sakom sijena
mokro lice mu otrla,
lanjskoga,
da mu oci progledaju.
A tamo,
naprsla stajska vrata
pustala su kasnu rumen suncevu
pravo na stopalo.
Zlatile su se vile
i konjska oglavina
povaljane.
S njim samim
podijelila prvu radost
mahanjem glava,
malih,
obostrano.
A on
mator kenjac
(smije se ona:
mator kenjac!)
zavaljeno lezi u sijenu
i nicim se ne oglasava.
I...
Nije vjerovala u
ovo prvo javljanje
da ce je boljeti
i radovati ovoliko.
Tjerala se da misli
na skoro sirenje,
na povodac da se kupi,
na grumen soli
ovcama.
I...
Nije plakala,
nije se radovala.
Nije grizla donju usnu
kao sto joj je govorila mati da ce,
Samo,dugo...
Samo,bezglasno...
Samo tiho i u sebi...
Molila se...
|
