Refik Osmanovic-RITAM ZLA
KNJIGU POSVECUJEM SILOVANIM BOSNJAKINJAMA,SVJESTAN DA SAM SAMO DODIRNUO NJIHOVU PATNJU.
BICU SRETAN,AKO OVA PRICA BUDE RIJEC U NEZABORAVU NA OGROMAN ZLOCIN.
AUTOR
VII
-Ovu pusti-rece vojvoda Iliji nakon tri dana.-Samo se pere,trlja...Sva se sadrla,krvari.Ko da je manita.Za tri dana nije ni rijec progovorila-zastade,zamisli se.-Pusti je nek pobegne...Pobrini se da svakako ode.Nek prica svoju pricu.
Nasla se s majkom peti dan,na periferiji gradica tridesetak kilometara sjeverozapadno od Sarajeva.Naza je stigla dva dana prije nje i smjestila se u napustenu kucu,sa jos jednom porodicom.
-Mislila sam da te nikad necu vidjeti-rece majka.-Nisam znala gdje su te odveli.Neke su nocu trpali na kamione i odvozili.I Azra je ovdje,pobjegla im,samo sto je ziva...-zastade,kao da skuplja snagu.-Ne znam nista za Harisa-zaplaka.
-Ne placi,bice dobro-zagrli je.-Zna se on cuvati.
-E,moja kceri,sta nasi imaju?Po koju pusku,to je sve.A vidjela si onu silu,tenkovi,topovi...-obrisa dlanom suze.-Ako i njega izgubimo,ostadosmo bez muske glave.
-Bice dobro,majko,akobogda,bice dobro-govorila je nekako nesigurna.
Sjeti se bratovih rijeci,kad su saznali da su ubijeni otac i Salem.
-Osveticu ih-tiho je rekao Haris.-Nocas odlazim.
Majka je plakala.
-Tek ti je sedamnaest-samo je rekla.
I otisao je.
Poslije podne,narednog dana,Eminu su zatvorili u skolu sa ostalim djevojkama i mladjim zenama.Tako je pocelo.
-Gdje se smjestila Azra?-upita kasnije.
-Dolje,niz rijeku,sa amidzom i njegovima-pokazala je rukom.
-Ovdje ima mjesta-razgleda oko sebe-Dovescu je ovdje,neka je sa nama.
-Dobro-kimnu majka.-Hoces li mi ispricati sta si sve propatila?-pridje i zagrli je.
-Kasnije-Emina je blago odgurnu.-Moram se okupati.
-Pa,vec si se kupala,maloprije...
-Prljava sam!-jeknu i nestade u kupatilu.
-Jadno zensko-uzdahnu Naza.-Allah ga je stvorio samo da trpi.
|
