Hadzera Dzeraka Omerovic-RANJENA DZAMIJA
Pogasena svjetla njena,
ni kandilja nema sjajnih,
munara joj sad ranjena,
osd ezana,zivi starih.
Sve njezino trhne,visi
pocijepani joj tepisi,
niz mimberu tece sada,
gusta kisa,koja pada.
Sapira i alem mali,
koji stoji i prkosi,
gleda pustos po mahali,
sa osamom hrabrom nosi.
Kroz znani joj mihrab sada,
zvrlje rane,pune jada,
dok zamislja dzemat stari,
s mezarjem se razgovara.
Stoji tako uplakana,
bolne duse,bez ezana,
ni kandilja nema sjajnih,
od ezana,zivi starih.
|
