Ivan Sarcevic-OPRASTANJE BEZ ZABORAVA
Sve je u Bosni i Hercegovini pokusano osim pomirenja.Poziv na pomirenje,pokajanje za pocinjeno zlo,nadoknada za nanesenu nepravdu,i iznad svega oprastanje pociniteljima smatra se slaboscu,mazohizmom,nedovoljnom nacionalnom osvijestenoscu.Cak i vjernici,kojima pomirenje proizlazi iz imperativa Bozje objave,odbacuju pomirenje.
Ako ga kad ima,ono je tek deklarativna ljeporjecivost ispod koje se skrivaju prezir,netrpeljivost pa i mrznja prema drugima.Pomirenje,taj najtezi,ali najvazniji zahtjev,utapa se u licemjerje,duhovnu sizofreniju:jedno se govori,
suprotno se misli i cini.
Pomirenje je dug i tezak,ali nuzan proces.Njegova bitna sastavnica je oprastanje koje nije samo religiozna nego opceljudska kategorija bez koje medjusobni zivot nije moguc i bez kojega ce uvijek nastajati novi sukobi.Kod nas se oprastanje izjednacuje s poznatom,za mnoge"osvetnickom"frazom:"Oprostiti,ali ne zaboraviti!"Oprastanje,
medjutim,ne iskljucuje zaborav.Nije nijekanje fakata,brisanje zlocina,nego aktivna memorija kao prerada"smisla"
proslih dogadjaja za novi odnos izmedju pocinitelja i zrtava.Ni pocinitelji s viskom zaborava ni zrtve s viskom memorije ne mogu bez teskih oboljenja ostati zatvoreni u sebe,u narcisoidni odnos sa samima sobom.Za zdrav suzivot nuzno je posredovanje druge svijesti,svijesti zrtava od kojih i pocinje kajanje,trazenje oprostaja i sam oprost.
Kod nas se dogadja da se krivci ne kaju i u tome bivaju podrzavani od svih relevantnih etnokonfesionalnih institucija.Ne traze oprostenje,a kamoli da budu spremni da ga trazeci cak i ne dobiju.Ni zrtve nisu svjesne da su jedino one koje mogu oprostiti.U konacnici,ne uzima se ozbiljno da se kajanje i oprastanje i dogadjaju samo u podrucju neoprostivoga,nepomirljivoga,a da je sve ostalo samo brbljanje,politikantska poza,zarada na zlu ili patnji drugih,netrpeljivost i kolektivna mrznja.
Postoje razlicite sfere oprastanja.U religioznoj se sferi govori o"oprastanju grijeha".Danas je,medjutim,kategorija drustvenog grijeha iscezla iz religioznoga podrucja,pa se,s jedne strane,govori uopceno i povrsno o ljudskoj gresnosti(Svi smo gresni!),bez konkretiziranja i lokaliziranja grijeha,ili se,s druge strane,buduci da je nacija zauzela mjesto Boga,grijesi prema drugima izvlace iz osobnog odnosa s Bogom i postaju trazene nacionalne vrline.
Druga sfera oprastanja je sudsko-pravna.Rijec je o oprastanju kao rehabilitaciji kojom se osudjenom ukazuje milost i vracaju sva prava gradjanina.
Najdiskutabilnija je amnestija,oprastanje unutar treceg,politickog podrucja(P.Ricoeur).Naime,neka politicka instancija proglasava institicionalnu amneziju na zlocine i cini tako kao da zlocini nisu ni pocinjeni,redovito s ciljem nacionalnog pomirenja.
Kod nas se ni u jednoj sferi oprastanju ne pristupa temeljito.Najdrasticnije se zabludjelo u politickoj.Buduci da je nacionalisticka politika apsorbirala i religiozno i sudbeno-pravno podrucje,opca amnestija je uvedena i prije zlocina.
Tako smo unaprijed amnestirani unutar vlastitih etnokonfesionalnih kolektiva i ideologiziranih stranaka,pa su zlocini,
grijesi i svaki oblik lukavstva i prijevare prema drugima cak pozeljni.Drugi nisu uvedeni kao ravnopravni sugovornici,
a kamoli kriticki glas nasih djela.Ni zrtve ni patnja drugih nisu kritika nasih zlodjela.Konacno,i Bog je na nasoj strani?!
U nekim jezicima rijec oprastanje ukljucuje bespovratno darivanje(forgiving,pardon,Vergebung).U nas je oprastanje vezano uz dug,pa onome kome se oprasta,oslobadja ga se od duga.On postaje"prost"(cist),neduzan,nevin za novi odnos.Rijec oprastanje kaze da se ne radi o trgovini,reciprocitetu i simetriji,nego se prihvaca neplaceni dug,
nepovratni gubitak zarad nove buducnosti.Onaj koji oprasta zna da hotimicni zaborav u bijegu kojega cini pocinitelj(duznik)i beskonacni progon duznika cemu su sklone zrtve jesu dvije strane iste medalje.Zato se jednostrano odlucuje za novost zivota,za asimetricni odnos s pociniteljem.
Pokajanje radi dobra drugoga cine veliki ljudi bez obzira hoce li ga zrtve prihvatiti ili dobronamjerno shvatiti.A oprostiti radi dobra drugoga mogu iznimno jaki karakteri,jer samo onaj tko oprasta jedino je u stanju bez nasilja iznenaditi,cak i preobraziti pocinitelje(neprijatelje)u susjede i prijatelje.
("Oslobodjenje")
|
