Refik Osmanovic-RITAM ZLA
Knjigu posvecujem silovanim Bosnjakinjama,svjestan da sam samo dodirnuo njihovu patnju.
Bicu sretan,ako ova prica bude rijec u nezaboravu na ogroman zlocin.
Autor
II
Znla je da su se razdvojile.
Bezbrizna i nasmijana,nevina djevojka,izvukla se iz koze i pobjegla u vrbak kraj rijeke,a potom je preletjela brezuljak trazeci Salema.
Nije ga bilo.
Ucini joj se da cuje uzdah iz podnozja Pticijaka,tamo gdje su zatrpavali ubijene.Uzdahnu i ona,i odletje preko Hrida.
Lezala je naga,u kuci tik uz rijeku.Zurila je u strop i mislila na Salema.Prije tri dana su ga ubili,zajedno sa njenim ocem,i zatrpali ih sa ostalima u podnozju brezuljka.
Skoro se osmjehnu,sjetivsi se njegovih rijeci:"Hajde,bona,sta ima veze,svakako cemo se uzeti",dok ju je nagovarao.
"Da nam vrijeme ne prolazi."
Nije se desilo.
"Nije bilo sudjeno",pomisli."Kakav je to sudija koji presudi ovako?",zapita se,misleci kako je u aksam vojvoda usao u skolu,gdje su bile zatvorene,i pokazao prstom na nju.
Sad je sjedio za stolom,polupijan,i pusio.Nije skidao oci s nje.Smijuljio se.
Ispod prozora tekla je rijeka.Jasno je cula zubor plahe vode.Zatvori oci.Zazelje da legne na talase,da je draga rijeka opere i nosi,nosi...,da je prigrli i njezno uvuce u sebe.
"Kako bi bilo lijepo umrijeti",pomisli i poce se moliti Bogu da joj sacuva pamet.
Vojvoda izadje iz sobe.Tren kasnije,pojavi se hromi Ilija noseci uze.
"Neka se bar ona spasila",zaiskri u joj misao,do su je plamteci krugovi opet uvlacili u bezdan.
|
