Refik Osmanovic-RITAM ZLA
Knjigu posvecujem silovanim Bosnjakinjama,svjestan da sam samo dodirnuo njihovu patnju.
Bicu sretan,ako ova prica bude rijec u nezaboravu na ogroman zlocin.
Autor
I.
Ocima je pratila sare na cilimu sto su se gubile ispod ormara,a onda je vracala pogled i pocinjala iznova.Duga,
rascupana kosa,skrivala je veci dio lica,a njena crna boja isticala je blijedilo onog sto se vidjelo.Oci,natecene od
placa,bile su prazne i suhe,nekako izguzvane,kao dvije presusene sljive bacene na izapranu krpu.Lijevi rukav na haljini visio je pocijepan,pokusala se otrgnuti dok su je dovodili.Zato je sad imala natecen nos i krvavo poprsje,a bol u slabinama smetala joj je da dise.
Prividno mirna,klececi na koljenima u cosku sobe,pratila je sare i trazila simetriju medju njima,kao da joj od toga ovisi zivot.
-Ako se budes otimala odrezacu ti uvo-rece vojvoda ravnodusno,kao da govori o lijepom vremenu.-Juce je jedna tako zavrsila.
-Skini se i lezi na kauc!-viknu.
Nije se micala.Nije ga ni cula.Blago se povijala buljeci u sare.On je uhvati za kosu i dize,udari je nogom u stomak i baci na kauc.Skolutila se,nije pustala glasa.To ga razesti i poce joj nozem rezati odjecu.Naglo se okrenula,pokusa se naglim trzajem nabiti na noz,no,on je bio brzi,vrh noza samo taknu kozu na prsima i jedna tamnocrvena kaplja zasija na bjelini.
Oci mu se zalijepise za krv,zastade na tren,pa joj ruke pritisnu na kauc i spusti glavu na njena prsa,jezikom skide jos toplu krv.Zapaljen njenim okusom poce sisati.Kad se odmaknuo,ruzicasto-modri kruzic kao da je cuvao rez od noza da se ne prosiri.
-Oces na noz,a?Najlakse bi bilo umreti,a?Dobro,evo ti-zestoko zamahnu nozem.
Ona se zgrci.Tresla se zatvorenih ociju,tren,dva,tri...,vjecnost...
-E,neces-nasmija se on.
Progleda.Vrh noza bio je tik uz kozu,osjecala je hladnocu celika.
-E,neces-ponovi.-Moras da vidis kako to rade braca,bre-oziljak na desnoj jagodici,sto mu se pruzao do iznad arkade,
pulsirao je kao da ce puci.-Beli orlovi ce vam pokazati neke stvari,sve cete doci na red-pjenio je polurazgovjetno.
Cinilo joj se da ce mu oci iskociti,a iz oziljka da ce prsnuti krv,da mu je grlo puno vlastitih zuba i da se zrak jedva provlaci,kao da ga gusi.
-Ne otimaj se,izvadicu ti oko-vrhom noza predje joj obrvom,a onda je zestoko udari u glavu.
Ukocila se,kao drvo.Jedva se primjecivalo da dise.On se nasmija i strze joj preostalu odjecu.
-Ilija,donesi mi mast!-povika malo kasnije.-I ova je nevina,ukocila se ko balvan.Suva je ko Saara...Izgubila se,mater joj...
Pred oci joj dodje polje zrelog zita na lijevoj obali rijeke,ispod jabucnjaka.Trcala je sa Salemom drzeci se za ruke.Lijepo je vidjela sebe kako plese u zitu,nasmijana i radosna,dok joj se kosa motala oko lica,a plava haljina pravila krugove.
Salem je trcao ka njoj rasirenih ruku,u majici boje visnje,osmijehom je mameci u zagrljaj.
Potom se vidjela na plazi u Neumu,raspjevana,u ponoc prije nepune dvije godine,kako okicena svjetlima"Zenita"po stoti put sa drustvom pjeva"Dok palme njisu grane..."Salemovi prsti su milovali i nju i gitaru kao da im je to zadnji tren mladosti,kao da ce sva ljepota iscuriti kroz poglede uperene u tamne obrise Kleka.
Najednom je pogodi misao,da ona i ta djevojka nisu ista osoba,da nije nikad prozivjela te lijepe trenutke,da se nesto ovako ruzno ne moze desavati nakon sve one ljepote i srece koju je kusala.Neka struja krenu joj od tabana ka stomaku,lagano,osjecala je kako joj kosti trepere i meso se grci,kako joj se prsa pune ogromnom snagom.Zatvorenih ociju upinjala se da savlada tu snagu,da spasi tijelo od eksplozije koja mu prijeti.Cinilo joj se kako se dize sa kauca,
lebdi,lagano se vraca,pa dize...
"To je ona",pomisli."Hoce da izadje,da se spasi.Znala sam da to nisam ja.Nisam nikad bila u Neumu."-Bjezi!-povika.
-Izvlaci se iz ove koze!
Vojvoda zastade sa kutijom masti u jednoj i nozem u drugoj ruci.Razgledao je po sobi.
"A ti?",upita je djevojka iz zitnog polja."Sta ce s tobom biti?Hoces li ovo izdrzati?"
-Hocu!Moram!-jeknu-Ti bjezi!-vrisnula je i dalje zatvorenih ociju.
Stajao je zbunjen na sredini sobe.Onda se nagnu nad nju mrmljajuci:-Ja manite bule,mater joj...
"Pomozi mi",zavapi djevojka iz zitnog polja."Istjeraj me iz sebe."
Napregnu se svom snagom.Sila iz grudi polahko se razli u ruke,u vrat,zatrese joj mozgom.Ucini joj se da joj koza puca na grudima,rukama,nogama...Hiljade svijetlih krugova uvukose je u sebe,u plamteci spiralni bezdan sto je kiptao milionima vristecih iskri.Iskre su se zabadale u kozu,zestoka bol joj je u talasima tresla tijelo i utapala se u crvenkastozute krugove,sto se pocese kruniti u bezbroj ledenih kristala.
A onda-sve stade.
Osjeti se lahkom poput pahulje,boli nestade i spoznaja da su se konacno razdvojile.Pritisak u glavi popusti i ona otvori oci.
Tren prije,nego je vojvoda prodro u santu leda,spazila je djevojku iz zitnog polja kako lebdi na stropu.Osmijeh joj se prosu licem.
-Izvukla si se-rece ushiceno.
"Zahvaljujuci tebi",osmjehnu joj se sa stropa."A sad moram ici da trazim Salema.Vraticu se."
-Ne ostavljaj me!-vrisnula je tonuci u polumrak.
Vojvoda se smijao,krivo shvatajuci njene rijeci.
Dok joj je nozem urezivao krst na ramenu,spazila je djevojku iz zita kako se izvlaci kroz bocni zid leprsajuci dugom kosom.Bol nije osjecala.Samo ledenu jezu,sto joj je s noza curila u krvotok.
-Reko vojvoda da te vezem i dobro cuvam-rece kasnije hromi Ilija smijuci se.-Izgleda da se Nidzo iz Prokuplja zatresko u bulu.
|
