Omer Ibrahimagic-ENCIKLOPEDIJA UBIJANJA BOSNE
Nas odgovor na zlo,koje su nam ucinili nasi srpsko-crnogorski agresor i nase bivse komsije Srbi i Crnogorci,ne treba da bude osveta i mrznja vec historijsko pamcenje u funkciji naseg osvjescivanja i stalne opomene da nam se ovo zlo ne ponovi.Ovome treba da bitno doprinese i cinjenica da Bosanci danas imaju,nakon vise od 500 godina ponovo svoju medjunarodnopravno priznatu drzavu u kojoj ce suvereno uredjivati svoje medjusobne odnose.Da bi drzava funkcionisala mora imati svoje institucije,medju kojima naucne i kulturne nisu nista manje znacajne za zivot drzave i njenih gradjana od onih politickih.Jedna od takvih institucija koju drzava BiH treba da ima je i Enciklopedijski zavod koji treba da bude naucna i kulturna riznica historijskog pamcenja bosanskog covjeka.Postojanje i uspjesan rad takve institucije najbolji je put da se na civilizacijski i djelotvoran nacin odgovori na svekolika zla koja smo pretrpjeli u ovom bezocnom ratu.Razumljivo je,sto se podrazumijeva,da medju civilizacijske odgovore spada i obrazovanje medjunarodnog suda koji ce suditi ratnim zlocincima,kao sto ce to uciniti i nasi sudovi.Ali,sudjenje ratnim zlocincima ne bi bio dovoljan nas odgovor na zlo.Potrebno je organizovati svestrano naucno sistematsko proucavanje sve sirine i dubine zla koje su ti zlocinci nanijeli nasem narodu.Tu nece biti dovoljan i novoosnovani Institut za istrazivanje ratnih zlocina,koji ce imati specificno polje istrazivanja zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava.Smatram da to uspjesno moze uraditi samo ustanova koja ce se na enciklopedijski nacin,sveznanjem,baviti hiljadugodisnjom prosloscu Bosne,razumije se i njenom sadasnjoscu.
Upravo potreba za svenaucnim izucavanjem nase zle sadasnjosti i herojskog otpora naroda da tom zlu stane nogom za vrat,navela me je na ideju da ucinim prijedlog za osnivanje Enciklopedijskog zavoda.Naime,potrebno je,i za danasnju generaciju koja prozivljava ovo zlo,a prije svega radi buducnosti naseg naroda i njegovih potomaka,ostaviti naucno relevantnog pisanog traga o tome sta nam se zbilo ljeta gospodnjih 1992/1993.Polazim od toga da jedan od uzroka ovog zla lezi u cinjenici da nam raniji politicki rezimi nisu dozvoljavali da se bolje upoznamo sa istorijskom prosloscu Bosne,sto njena proslost nije dovoljno naucno izucena i sto nije bila zastupljena u udzbenicima i knjigama iz kojih smo sticali znanje i svijest o sebi,ali i o onima oko sebe.Ocigledno je da smo srpskim nacionalnim programom trebali nestati i kao geografski pojam i kao narod,pa nam se nije dozvoljavalo da budemo ono sto jesmo-Bosanci,svoji na svome.
S obzirom na tezinu prisutnog zla,a s druge strane na relativnost ljudskog pamcenja,nasu do sada pokazanu nemarnost i neorganizovanost u prikupljanju cinjenica o zlu koje nam se ranije cinilo,smatram da bi ovaj Enciklopedijski zavod,koga predlazem da se osnuje,u prvi plan trebao staviti izradu"Enciklopedije ubijanja Bosne".Ovo je potrebno uraditi,kako ne bismo ponovo pali u zaborav.Ljudski zivot je kratak i prolazan,dolaze nove generacije,i mi ne smijemo dozvoliti da nase pamcenje nanesenog nam zla nestane s nasim fizickim nestankom.Mi buducim generacijama ne smijemo da ostavimo mitove,kao sto to cini nas neprijatelj,vec naucno verifikovanu istinu o izvrsenim zlocinima,sa porukom da se oni ne ponove.Ovo nase historijsko pamcenje kroz"Enciklopediju"treba da svjedoci o nasem hiljadugodisnjem postojanju i identitetu.Kulturno blago koje imamo,a koje su agresori bjesomucno ubijali s jednakom strascu sa kojom su ubijali civile,zene i djecu,jeste djelo naseg kolektivnog duha,djelo bosanskog covjeka stvarano stoljecima.Na tom bosanskom duhovnom bicu temeljice se ubuduce odgajanje i obrazovanje nase omladine kao prirodnog bastinika svih nasih duhovnih i materijalnih dobara.
Namjera agresora bila je ubiti sve sto je bosansko.Da bosanske Srbe ucine srbijanskim,a bosanske Hrvate,koje ne pokolje,hrvatskim podanicima,a Bosnjake definitivno unisti kao narod.Htio je da Bosancima ubije njihovu historiju zajednickog zivota,njihovu kulturu,sakralne objekte,gradove,sela,privredu,skole,bolnice.U tome je nazalost u velikoj mjeri uspio,ali narod se nije dao pobijediti.Dakle,nije svejedno kako je dolazilo do umiranja i smrti ljudi i unistavanja objekata.Umiranje,odnosno smrt je prirodna pojava,nesto sto covjek i druga ziva bica ne mogu izbjeci.Otuda pod pojmom"ubijanja"treba razumjeti da je rijec o nasilnoj smrti izazvanoj radnjom drugog covjeka.Medjutim,u ovom ratu kome je cilj bio"ubijanje Bosne"razlicitim sredstvima:propagandom,blokadom,oruzjem,orudjem,avijacijom i bojnim otrovima,pored ubijanja naroda i njegove drzave,ubijana su i groblja i grobovi,gradjevine i stvari,kao i licni"dragi"
predmeti.Ubijan je ljudski duh,sve ono sto je moglo da podsjeca na Bosnu,na bosanskog covjeka.Ubijan je ljudski rod.Otuda predlazem da se u okviru edicije"Enciklopedije ubijanja Bosne"prikupe podaci i napisu pojedinacne naucne studije za sve ono sto je ubijeno,pod jedinstvenim naslovom"Bosanska knjiga ubijenih".Ali ta Enciklopedija ne bi bila potpuna bez"Bosanske knjige ratnih zlocinaca".Uz knjige ubijenih treba i knjiga onih koji su naredjivali i vrsili ubijanje.
Pored sudova neka i buduce generacije budu u prilici da sude o njima.
Ovakav pristup naseg odgovora na zlo koje nam je naneseno neophodan je da bi se egzaktno,cinjenicama utvrdila i vidjela dubina i sirina zla koju je pretrpio miroljubivi bosanski covjek."Enciklopedija ubijanja Bosne"treba da bude radjena tako sto ce u njoj biti prikupljena istina o Bosni 1992/1993.godine.Na toj istini treba da se nadahnjuju filozofi,naucnici,literati,slikari,muzicari i profesori u skolama,sadasnje i buduce generacije,da svi,zavisno od svoga znanja i imaginacije,tu stravu ljudske bijede i necovjestva,pretoce u djela kojim ce se nama i svijetu svjedociti da,pored svih tih silnih ubijanja,nije bilo moguce ubiti duh bosanskog naroda,nije bilo moguce ubiti zivot.Ta djela treba da budu nase svjedocenje o zivotu,nase pamcenje.
Omladina koja bude odgajana na tim djelima bice najbolja garancija da ispoljena mrznja agresora prema nasem zivotu i zlo koje nam je ucinjeno nece biti zaboravljeni,ne da bi se njihovim ucesnicima svetili,nego da bude u funkciji duhovnog osvjescivanja i opominjanja da se ova ubijanja bosanskom narodu nikada vise ne ponove.Zlo se nad ovim narodom ponavljalo upravo zato sto dosadasnja zla i ubijanja,bosanski narod nije dovoljno ili nikako kao svoje iskustvo,kao pamcenje,pretakao u filozofske,socioloske,istorijske,politoloske,pravne,ekonomske,
socijalnopsiholoske,antropoloske,socijalnopatoloske,pedagoske i dr.naucne studije koje su trebale da posluze generacijama koje nadolaze kao opomena da se ubijanje i stradanje njihovih predaka ne ponovi nad njima samima.
Taj propust je skupo placen stotinama hiljada ubijenih,milionima izbjeglica,stradanjem svega sto je covjek stvarao nekoliko stoljeca u kataklizmicnim razmjerama."Enciklopedijom ubijanja Bosne"dali bi podsticaj samoodbrambenim nagonima i nasem razumu da se bolje pripremimo za buducnost.
"Oslobodjenje,5.IV 1993.
(Omer Ibrahimagic-"BOSNA JE ODBRANJENA ALI NIJE OSLOBODJENA")
|
