Hamza Baksic-KRAJ STOLJECA
Gotovo cijela drama jugoslovenskog unutrasnjeg rata sazela se u jednom trenutku i na jednom mjestu:artikulisana je u zahtjevu da redovni sastav Armije nacini tampon zonu izmedju stanovnistva i rezervista koje je Titogradski korpus poslao u ovaj dio Hercegovine.
Crnogorski rezervisti dosli su na neuralgicne tacke Hercegovine bez znanja Predsjednistva ove republike,
najvjerovatnije i bez znanja crnogorskog predsjednistva,mozda cak i bez znanja komande Mostarskog korpusa,a svakako bez znanja desetina hiljada ljudi koji su pokusavali da odrze krhki i ranjivi mir.Starjesina jedinice,pri tome,
zloguko izjavljuje kako su u pitanju redovne aktivnosti.Jedinica pred cijom redovnom aktivnoscu hiljadu ili ko zna koliko ljudi ode u zbjeg moze biti samo sudionik u jugoslovenskom unutrasnjem ratu,nikako faktor smirivanja i pomirenja.
Medjuprostor izmedju politicke akcije i vojnog angazovanja u slucaju prebacivanja crnogorskih rezervista u Hercegovinu ostao je prazan,cime se vojna akcija pretvara u prijetnju svima koji nece unaprijed da je podrze.Njen moguci cilj-da se prisustvom jakih snaga u Mostaru sprijeci odliv dobrovoljaca iz zapadnohercegovackih opcina na hrvatsko ratiste-gotovo je osujecen pratecim efektima.
Slicno je i sa izjavom generala Kadijevica.Vec prosto poredjenje sa izjavom datom pred kamerama nakon Brionske deklaracije pokazuje vojni i politicki pomak,visok politicki naboj,odustajanje od Jugoslavije kakva je bila i koja je Armiju formirala.TO JE CIJENA KOJU JE ARMIJA PLATILA ZA SVJEZE TRUPE IZ SRBIJE.Ona sada,po svoj prilici,ima dovoljno sile da zaustavi klackalicu obecanih prekida vatre,ali i vojno-politicki sasvim nedefinisanu pozadinu.
Republicko rukovodstvo Bosne i Hercegovine pokusavalo je,strpljivo,da spasi ono sto se jos spasti moze.Po svemu sudeci-prije ostalog-minimalno jedinstvo u vlastitim redovima.U odredjenoj mjeri u tome se i uspjelo,jer se nagomilane razlike vise ne mogu prikrivati uopstenim deklaracijama.Od Predsjednistva Republike do posljednjeg seoskog sokaka provjerava se vrijednosat istorijskog iskustva da Bosna i Hercegovina ne moze ratovati protiv nekog a da ne zarati i sama protiv sebe,da ne umre od vlastitog otrova,kao legendarna skorpija okruzena plamenom.Ima razloga da se vjeruje kako je pamet ovdasnjeg svijeta dovoljno jaka da sprijeci konflikt,ali i za pitanje-je li ona dovoljno organizovana da onemoguci incidente koji bi izbjegli kontroli i dobili nacelan znacaj.U svakom slucaju,bosanskohercegovacka drama nije pred raspletom.Ovo oko nas tek je,mozda,zavjesa u prvom cinu,upoznavanje sa radnjom i akterima.
(23.IX 1991.)
|
