Nermina Kurspahic-POETSKE AVETINJE
...Pjesnicka produkcija psihijatra Radovana V.Karadzica odzavanja upravo na fonu zacudne duhovne pustosi samog autora,a koju on samouvjereno obznanjuje u svojim pjesmicama.Najnovija(Karadziceva)zbirka pod originalnim nazivom"Crna bajka"objavljena je u sarajevskoj Svjetlosti,a nedavno lazno i pompezno predstavljena u listu Oslobodjenje tekstom"Prorocka moc pjesama".Pretencioznost ovog naslova upucuje na dvije stvari.Prvo na izvjestaceno,udvornicko ulagivanje tekstopisca,a drugo-na njegov intelektualni status i mentalni obzor,u kojem rika volova,"zazivanje iz cecara",prikaze i"crijemuse","neznane bedevije","grdne krcevine",zmije,bumbari,breze,
lipe i ostala pustarska flora i fauna,ponudjena kao poetski neoplemenjene"pjesnicke slike"u pjesmama Karadzica,
mogu da izazovu asocijacije na Ahmatovu,Nastasijevica,Brodskog i eho prorocke snage.Naravno,ruralno-folklorno-prednjacka leksika moze da predstavlja temelj izgradnje neke poetske cjeline.Kao uostalom sto iz seljackog Weltanschaunga,eventualno nadogradjeno nekim drugim prevashodno literarnim iskustvima i saznanjima,moze stvarati poetsko djelo.No,u tom slucaju ono je nuzno obogaceno elementima znanja,talenta sto ga sam autor posjeduje,i koji i njegovom djelu daju poetski legitimitet.(Poezija Stevana Tontica,R.P.Noge,Todora Dutine eklatantan je primjer te vrste)
Kod Radovana V.Karadzica,medjutim to nije slucaj.On u sebi nosi slike:"pustosi u gaju"i"mrtvih opanaka","sjekira",
"kamdzija",krvi,mesa,ali i cvijeca,potoka i ptica(a gdje je zec?...Nema zeca!).I sve to autor je poslagao onako tvoreci iluzije pjesama sokantno denuncirajuci sebe kao poetskog prostaka...
("KUN",2.III 1991.)
|
