CETNICKI ZULUM U SREBRENICI:Gojko Beric,novinarska institucija-ZASTO SMO TO URADILI
Kako godine prolaze,Srebrenica sve vise postaje gola statistika,mjesto beskrupulozne politicke promocije,a tu i tamo i"slucaj"-prosle godine sa satorskim naseljem na Kosevu,providnom politickom manipulacijom zivim pacenicima,koja se zavrsila velikom blamazom,potom insceniranim napadom na bosnjacke povratnike,a ovih dana i americkim vetom na kandidaturu Camila Durakovica,Tihicevog favorita za opcinskog nacelnika.A sve to nema nikakve veze ni sa zrtvama srebrenickog masakra,ni sa suzama onih koji ih oplakuju.
Stura novinska vijest glasi da ce u Potocarima biti ukopano jos 307 identifikovanih zrtava,nakon cega ce se na spisku ukopanih u zajednickom mezarju naci ukupno 3214 imena.Visestruko su opsirnije informacije o aktivnostima policije koja ce"osiguravati"komemoraciju,ili o najavljenom obracanju americkog ambasadora Carlsa Inglisa.Gospodin Inglis kaze kako ce komemoraciji prisustvovati"s osjecanjem skrusenosti i ponosa".Skrusenost se valjda u takvim prilikama podrazumijeva sama po sebi.Ali,o kakvom tu,i cijem ponosu moze uopste biti govora?Ko na mjestu tog strasnog zlocina moze bilo cime da se dici ako se zna da su i UN Srebrenicu proglasile"crnom stranicom"svoje istorije?U Potocarima ima mjesta samo za bol,molitvu,stid i kajanje,a svaki politicki govor je suvisan.
Da je u Srebrenici izvrsen genocid,to je vec povijesna cinjenica.Poznate su i okolnosti u kojima se desio masakr,kao i nacin na koji je izvrsen.Sve se to moze naci u knjigama i svjedocenjima,kao i u dokumentima Haskog tribunala.Medjutim,to nije dovoljno za punu istinu,niti za mirnu buducnost.Kad bi zrtve mogle da progovore,
one bi se vjerovatno obratile svojim dzelatima sa jednim jedinim pitanjem:Zasto ovo uradiste?To je svakako najvaznije,ali i najzagonetnije pitanje srebrenickog,i ne samo srebrenickog,zlocina.To nije politicko pitanje,to je mracna pecina koju su duzni da osvijetle srpski intelektualci,srpski pisci,srpski sociolozi i antropolozi.
Nazalost,kako stvari danas stoje,na to ce se morati jos dugo cekati,sve dok danasnjoj omerti ne istekne rok upotrebe.
Do sada je u masovnim grobnicama pronadjena i identifikovana tek polovina srebrenickih zrtava.Nastavlja se traganje za preostalih cetiri hiljade kostura po bosanskim sumama,brdima i dolinama,po skrivenim jamama,
urvinama i bezdanima,cak i po deponijama smeca nad kojima kruze gavranovi.Brutalnost u zlocinu i kukavicko zatiranje njegovih tragova-bila je odlika"prvoboraca za srpsku stvar".Karadzicevi odredi za asanaciju terena imali su originalnu,paljansku strategiju zametanja tragova planiranog zlocina:leseve pobijenih bosnjackih civila odvozili su i zatrpavali u sekundarne i tercijarne masovne grobnice,cesto desetine kilometara udaljene od mjesta egzekucije.Mnoge od zrtava zavrsile su zatrpane smecem i nad njima su stvarane deponije.Prijedor,Brcko i Zvornik samo su neka od podrucja na kojima su ispod divljih deponija otkrivene masovne grobnice.
Ali,vratimo se prethodno pomenutom pitanju,najzagonetnijem od svih bosanskih pitanja.Sto se to dogodi u covjekovoj glavi da ti dojucerasnji komsija,prijatelj ili poznanik zakrvavljenih ociju bane u kucu i pobije sve zivo?Kakav to nagon ljude koji su odrastali i zivjeli zajedno,zalazili jedni drugima u kucu,ispomagali se u nevolji,cak se medjusobno zenili i udavali-takoreci u trenu pretvori jedne u zrtvu,a druge u dzelate?I kako,na kraju,objasniti morbidnu cinjenicu da nacija najozloglasenije ubice nevinih civila promovira u heroje?
Jos nijedan poznatiji Srbin u Republici Srpskoj-politicar,intelektualac,knjizevnik,umjetnik-nije javno osudio masovne zlocine nad bosnjackim civilima i organizovano zatiranje tragova zlocina.Kako to da se u Dodikovom"boljem dijelu BiH"o tome ne raspravlja na javnim tribinama,okruglim stolovima ili u televizijskim emisijama?Zasto o toj temi sute i tzv.nezavisni mediji,koji su se,uzgred budi receno,odrzali u zivotu zahvaljujuci izdasnoj pomoci medjunarodne zajednice?Kako to da bas niko od Srba u tom entitetu ne ustane i kaze:Moramo sebi i drugima objasniti zasto smo sve to uradili.
Ili,kako izgleda,medju Srbima u Republici Srpskoj postoji gotovo opsta saglasnost da sve to,kako bi rekao istoricar i akademik Milorad Ekmecic,"mozda bas i nije bilo moralno,ali je bilo nuzno,dapace korisno".
("Oslobodjenje")
|
