Dubravka Ugresic-WO BIN ICH?
117.
-Bitte schöooon!Jackeeee,hoseee!Gace dugeeeee,gace kratkeeee!Bitte Schöooonn!-izvikuje Ciganka na Gustav-
Meyer-Allee.
Zastajem pored hrpe razbacane odjece.Promatra me pazljivo.
-Jesi li ti NASA?-pita oprezno.
-Nasa sam-kazem.
-Odakle si?
-Iz Zagreba.
Ciganka siri lice u osmijeh.
-Ej,ljudi,ova je Hrvaticaaaaa!-vice.
Prilazi Ciganin.
-Odakle?-pita.
-Iz Zagreba.
-O,iz Zagreba?!Dolazili smo mi tamo nekoliko godina.Ravnice,je l`znas gdje je to?
-Znam.
-A gdje si ti zivjela?
-U centru.
-Mi smo iz Bjeljine.Sad smo,eto,ovdje...U kom si ti heimu?-pita Ciganin.
-E,ova je nasa!-dobacuje Ciganka nekom tipu.Ovaj se zaustavlja.
-Odakle?
-Iz Zagreba.
-Ja sam iz Zenice-kaze.
Stvara se sve veca grupa.Sve nas zahvaca iznenadna toplina,kao da smo na djecjem rodjendanu.Cavrljamo,
ispitujemo,ponavljamo imena gradova i sela.Sva su bosanska.Jedino sam ja iz Zagreba.Presucujem da nisam izbjeglica.Na nas sipi sitna,gusta kisa.Smijesimo se bezrazlozno,zagledavamo se jedni drugima u lica,njusimo se,
radosno masemo repom.A onda nas iznenada spopada sjeta,tapkamo u mjestu,slijezemo ramenima,kimamo glavama,
kao na sprovodu.
Ciganka vrti glavom i uzdise.
-Eh,naroda-budale!Eh,naroda-budale...
(Dubravka Ugresic-"MUZEJ BEZUVJETNE PREDAJE")
|
