Matija Beckovic,guslar&akademik SANU,CETNIK-BOGOJAVLJENJE
Probudim se,kukavac,
od jada mi se zanebesalo,
pa mislim
sta bi bilo
da se,ne daj Boze,
pojavi Bog!
Da lijepo bane,
pa da vise nema-
ima li ga,nema li ga,
dje je,jesi li ga vidio,
no da dodje
da ga svi vide!
Ako ga ima,
druge mu i nema
no da sidje i prestavi se:
-Ja sam taj i taj,
kome je milo znati!
Djavo me nagovori
te poumih ako
i vec grinuse ko koprive,
zaglusise nazlobrzovici,
ceraju da povucem pomisao,
kao da ce doc,
ako ga nema!
No ako dodje,
ne mozemo reci nije doso!
Voli big da ga nema,
pa da dodje,
no da ga ima,
pa da ne dolazi!
Nek da budem ni minut stariji,
samo to da vidim
i moj bi se zivot ispunio.
A ne znam sta bi zbog toga dolazio.
nebesa otvaro
i toliki put potezo,
i bez njega znam sta bi bilo
ko da ocima gledam!
Prvo bi ga,ko i svakoga i zadovijek,
zaustavio Nenada Sakov s zdravicom:
-Blagos meni ko mi je doso!
Stani da se poljubimo,
mislio sam necu te ziv gledat.
Neces,ni do Bog,proc pored moje kuce.
Da vidim na koga nalices,te
big li te pozno da sam te dje srio.
Mislio sam da si stariji,
a nijesam no to bas tako zamisljo,
a jednom i snijevo.
Lijepo li te to odjelo ponijelo,
zgodno li su te slike iznosile.
Oba oka da na tebi stanu.
Ljepse glave nijesam na coeku gledo.
Imo si se na koga metnut.
Toliko si glednocom uocljiv.
Gospodara mi Boga i Svetoga Vasilija,
da mi to u jednu ruku nije milo.
Koijem si putem doso?
Nesto mi je u glavi ostalo,
kao da si iz zemlje iziso!
Pozno te moj djed,
kad si ko rob tudije proveden.
(Matija Beckovic-"MEDJA VUKA MANITOGA"(zbirka),"Srpska knjizevna zadruga",Beograd 1979.)
|
