Benjamin Isovic-NJIHOVOJ MRTVOJ SAVJESTI(R.Domanovicu)
Juni,anno domini.
Slusam preko radija:
ista zemlja,isti vijek,
isto ime-Stradija.
Cas lektire.Sjecam se:
naprijed-jedan oslijepljen,
nazad-puk u coporu,
ljudskom krvlju okrijepljen.
E,moj crni Radoje,
sta si Bogu skrivio?!
Dzaba umro-hajde de.
Ali-dzaba zivio...!
Razumnosti-niotkud!
Ma,ni ne pomisljaju...!
Ti znas,stari,kako je
kad volovi razmisljaju!
A slucajno,da ustanes,
odmah bi se vratio...
Ili bi se rasplako,
ili bi povratio.
Od Drine do Timoka,
sjeme zla se razvilo...
Svud se,kao okean,
Mrtvo more razlilo.
"Danga!"-velis!I kako sad
uzdati se u bolje,
kad za grlo scepaju
prsti takve nevolje,
kad se tama pomami,
a cudo se izmakne,
kad se zvijer medj`zvijerima
svireposcu istakne!?
I sta vrijedi ludome
pametno kazivati,
ili savjest sapatom
iz mrtvih dozivati.
Dok pameti ne dodje,
(ma kol`ko se nado ja)
Tvom narodu trebace
bar stotinjak Radoja!
(1993.)
|
