Mirko Kovac-SUPRUGA DOBRICE COSICA,GOSPODJA BOZICA,JEDNOM JE REKLA"DA SU SVE POLITICKE STRANKE NASTALE U NASOJ KUCI"
SLOBODAN MILOSEVIC ne bi nikada dosao na vlast da nije imao potporu srpske inteligencije,u prvom redu Srpske akademije nauka,ali i svih kulturnih institucija,svih umjetnickih bransi od glumaca i likovnjaka,do knjizevnika i muzicara.Prvi telegram podrske Milosevicevoj OSMOJ SJEDNICI poslao je knjizevnik MILORAD PAVIC,AUTOR HAZARSKOG RECNIKA.Kada mu je jedan skepticni prijatelj to predbacio,pisac mu se povjerio i objasnio da je to ucinio stoga sto se"Nobelova nagrada ne moze dobiti,ako te drzava ne gura".Taj je isti pisac,u razgovoru s ANOM SOMLO,napravio panegirik Milosevicu,inzistirajuci da to udje u knjigu knjizevnih razgovora sto ju je ta spisateljica objavila pod naslovom HAZARI,ILI OBMANA VIZANTIJSKOG ROMANA(BIGZ,
Beograd,1990.).Blazen medju pjesnicima,MILOSEVIC JE ISKORISTIO SRPSKI NACIONALIZAM ZA OSVAJANJE VLASTI,PREMDA DO TADA NIJE ZNAO STO JE PO NACIONALNOSTI.NJEMU JE RECENO DA ZASTAVU NOVE SRPSKE POLITIKE MORA POBOSTI RAVNO U SRCE MITA,
znaci na Kosovu,sto je ovaj nekadasnji poslusnik mocnih vlastodrzaca revno i ucinio,iako neki njegovi suradnici kazu da se gadio tog sporkog"svijeta ozdo",SLIKAR I PUBLICIST DRAGOS KALAJIC,KASNIJE VOJNI SAVJETNIK U PROPALOJ MARTICEVOJ KRAJINI I ARMIJI,NAZIVA TU KOSOVSKU VECER CINOM VELIKE INICIJACIJE I NOVOG ISKUSTVA,TRABUNJA O MILOSEVICEVIM VIZIJAMA,O SPOZNAJI ISTINE,PA MU ODMAH NAKON TE HISTORIJSKE PROMOCIJE NA KOSOVU POSVECUJE TEKST U ZAGREBACKOM STARTU POD NASLOVOM
"OSMIJEH KOJI GRIJE".Tekst se zavrsava kicerski,U MANIRU FASISTICKE RETORIKE,kako neki radnik grije prozeble ruke nad fotografijom Slobodana Milosevica na kojoj blista lijepi osmijeh novog vodje.U to vrijeme Dobrica Cosic je oprezan,barem kad su u pitanju javne izjave,premda o njegovim tajnim makinacijama u ovom casu mozemo samo nagadjati.Tek onda kad je shvatio da ce od ovog djetica nesto biti,kad je u njemu prepoznao diktatora,a ovaj dobrano vec zasjeo na vrhu Srbije;
dakle,tek tada,kada su se i neki panegiricari pokajali,a i knjizevnici se poceli kolebati,tek se tada nas vjeciti sluga oglasio snaznije od svih,kako i dolikuje takvoj velicini.PREMA NIN-u OD 10.RUJNA 1989.,COSIC JE ZA MILOSEVICA REKAO DA JE"MLAD,HRABAR,ODLUCAN I INTELIGENTAN.
Dobro govori.Ima izuzetnu sposobnost komunikacije s masama.ON JE NESUMNJIVO NAJPOPULARNIJA LICNOST KOJU JE SRPSKI NAROD IMAO U XX VEKU."Istina,Cosic je 1991.godine,nakon ozujskih demonstracija,kad mu se ucinilo da je najpopularniji Srbin dvadesetog stoljeca uzdrman,zanijekao tu svoju izjavu,unatoc cinjenici da mu se lako mogla podastrijeti,jer je objavljena u vise listova.On inace zna nasitno blefirati poput one smijesne oklade da ce"svakom strancu"koji u njegovim knjigama pronadje"ma i jednu nacionalisticku recenicu",dati u kesu sto tisuca dolara.Ujedno,to je i najduhovitije sto je ovaj covjek bez smisla za humor ikada izvalio.
SUPRUGA DOBRICE COSICA,GOSPODJA BOZICA,JEDNOM JE REKLA"DA SU SVE POLITICKE STRANKE NASTALE U NASOJ KUCI",a to bi trebalo znaciti da se politicki zivot Srbije ne moze zamisliti bez Cosicevih i DA U NJIHOVOJ VILI NA DEDINJU SVE ZAPOCINJE,KAKO MARKSIZAM I PROTUKOMUNIZAM,TAKO I PLURALIZAM.I doista,vec s pocetka devedesetih,kroz tu su kucu prosle sve slavne srpske vodje i vojskovodje od RASKOVICA,KARADZICA,KOLJEVICA,
VOJVODE VUCUROVICA,MARTICA,DO DJENERALA MLADICA,PLAVSICKE I NAJUTJECAJNIJEG BOSANSKOG SRBINA EKMECICA koji je nedavno citiran u jednoj emisiji na beogradskoj televiziji"KAKO UVIJEK VRIJEDI ZA IDEJU VELIKE SRBIJE PLANIRATI MILIJUN I DVJESTA TISUCA MRTVIH SRBA".
U knjizi razgovora s Cosicem"Covek u svom vremenu"(izdavac"Filip Visnjic",Beograd,1989.),
novinar SLAVOLJUB DJUKIC postavlja pitanje knjizevniku hoce li se"vratiti u aktivnu politiku",nasto ovaj odgovara:"To ne dolazi u obzir ni pod kojim okolnostima.Slobodu svog pisaceg stola ne bih zamenio ni za kakvu moc,pogotovo za moc koju daje vlast."Ali,Anno Domini 1992.Dobrica Cosic,
na poziv gazde,zamjenjuje"slobodu pisaceg stola"za predsjednicko stolovanje i postaje sef onoga
sto je ostalo od Jugoslavije.U govoru prigodom inauguracije on ce obznaniti da je to mjesto prihvatio samo KAO SLUGA SVOJEGA NARODA.Cak i tada,kad je bio pod prisegom,Dobrica Cosic je lagao i to na nacin prozirnog demagoga koji misli da je laskanje narodu najvisi stupanj politike.DAROVITA HRVATSKA SPISATELJICA DUBRAVKA UGRESIC JEDNOM JE LIJEPO REKLA DA SU ONI
PISCI KOJI SE STALNO HVASTAJU KAKO SU NECIJE SLUGE,BILO NARODNE ILI IDEOLOSKE,NEKA VRST KNJIZEVNIH KONOBARA.Da je bio u boljim odnosima s umijecem,on bi tri svoje knjizurine sazeo u jednu autobiografsku ispovijest u kojoj bi ispricao historiju svog sluganstva,a da pritom zadrzi sva tri svoja naslova GRESNIK,OTPADNIK I VERNIK kao tri poglavlja jedne nesretne biografije uz koju su vezane i mnoge tragicne sudbine.
Slobodan Milosevic-ili cinizam-namjestio mu je gorke trenutke i ponizenja sto ih je dozivio za svoje kratkotrajne vladavine i"moci koju daje vlast".On je kao predsjednik imao zadacu potpisati kapitulaciju svih svojih snova i ideja,da bi na kraju bio otjeran iz Savezne skupstine kao kakav nezgrapni konobar.Srpski su radikali,tada pod utjecajem Milosevica,uz galamu i psovke,porucivali
"velikom piscu",da se vrati literaturi,jer da politika nije za njega,a on je zapravo cijeli svoj zivot posvetio politici,premda je imao energije,na kojoj mu se mora pozavidjeti,da u medjuvremenu napise tovar knjiga.Jedan njegov junak u romanu VERNIK kaze:"SLAVA POLITICKOG POBEDNIKA BILA TI JE MILIJA I ZNACAJNIJA OD SLAVE DOBROG PISCA!"Taj rijetki trenutak iskrenosti mogao bi biti moto ove zalosne price,da Dobrica Cosic nije ispao politicki gubitnik,prezren i od nekadasnjih svojih pristasa i citalaca.Njemu nitko nije posvetio nijedan stih,dok su pjesnici Milosevica opjevali kao"mladica strsave kose",sa"zlatnim zracima na potiljku".A zasto?Zato sto Milosevic nikada nije rekao da je sluga;prije bi se ubio nego nesto takvo izustio.DOBRICA COSIC JESTE NACIONALIST KOJI ZA SEBE VELI DA TO NIJE I NUDI STO TISUCA DOLARA TKO MU DOKAZE DA JEST,
DOK MILOSEVIC SAMO IGRA NA TU KARTU,A DO NACIJE DRZI KAO DO LANJSKOG SNIJEGA.Dobrica Cosic,veliki Srbin i"otac nacije",ukoliko to sada ne zvuci posprdno,bio je
kratko sef nepriznate SR Jugoslavije,a u stvari samo vazal mocnog vladara Srbije.NA KRAJU BALADE MOGLO BI SE RECI DA SE SRBIJA POIGRALA S VELIKIM SRBINOM KOJI JE OTJERAN IZ POLITIKE KAO SRPSKI IZROD,a vojvoda Seselj nazvao ga je u Saveznom parlamentu izdajicom,doduse priznajuci mu knjizevni talent.
|
