Enisa Popovic-Cengic-GORAZDANINE,GDJE SI
Drevna i gnjevna i suzna i ruzna
Mnoga godina protekla
I nebom ovim i Drinom i Zanjom
I s pjesmom i s hukom
Sa suzama davno oprostenim
Kumova i meni ona,pa splavom srece
Plovih godine ove,veselije
A srce mi bijase najvece,najvece
Zar neko sada,hoce,zar smije
I mene i tebe,Gorazde,nevine da bije...
Zar ovo nase srce veliko
Zar ovu nasu dusu,najvecu
Zar nekom zasmeta,pjesma nasa gorazdanska
S brda na brdo sto je odzvanjala
Zar miliji su fijuci smrti,sada
Jecaji u tami,drhtanje sa suzom
Zar milija bi bila Biserna,sutra crna
Zar miliji,gajevi,spaljeni na Graboviku
Zar polja podrinjska,pusta
Zar korov da njeguju
Uz lelek crnih marama da stasaju
Zar groblja da budu sastajalista
Sutrasnjih sjena,prezivjelih
Zasto da umre,da zgori Gorazde
Na nasim rukama,na dlanovima
Koga da pitam,kome da zborim
Dosta,dosta praznih rijeci
Tespih nadjoh stari,sitni
Od majke mi...spokojne sada
U marami njenoj ostao
I zao mi,sto dove prouciti ne znam
A tako mi treba,i velika mi zelja
Molbu da uputim pravu...
Da uputim NJEMU,samo me ON cuje
Kome da pred licem prospem,sve ove suze
I zrna tespiha,s njima nek zazvece
Nek zazvone do neba i njegovog mira
I neko ce cuti i neko ce cuti
A mozda,u ovom gradu
I ima COVJEKA
Pa zasto,ZASTO SUTI...
Kad svi su gluhi i nijemi,30.3.1992.
(Enisa Popovic-Cengic-"ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI")
|
