General Radislav Krstic,RATNI ZLOCINAC
TRIJUMF ZLA-3
...Kada ga je tuzitelj upitao da li je,vozeci se prema Potocarima,vidio neke od brojnih autobusa i kamiona koji su poslani da odvedu ljude iz enklave,Krstic je rekao kako ih nije primijetio.Rekao je to usprkos cinjenici da postoji TV snimka njegovog intervjua s gomilom parkiranih autobusa u pozadini.
Sve se dogadjalo na malom podrucju od oko cetrdesetak kvadratnih kilometara.To bi bilo kao da gradonacelnik nekog gradica izjavi kako nije imao pojma da se u gradu igra velika nogometna utakmica,da nije primijetio konvoj od nekih pedeset do sezdeset autobusa kako ulazi u grad,niti tisuce nogometnih navijaca na ulicama,niti prometnu guzvu i policajce posvuda...
Kako je tuziteljstvo dokazalo,naprosto nije bilo moguce da covjek na takvom polozaju poput Krstica nema pojma sto se oko njega dogadja.Deportirati trideset tisuca ljudi i strijeljati sedam tisuca,bila je velika i logisticki slozena operacija,koja je zahtijevala suradnju,znanje i sudjelovanje brojnih vojnika.
Kako je tuzitelj Peter McCloskey na sudjenju istaknuo:"Takva akcija prije svega znaci izdavanje,
prenosenje i rasporedjivanje naredbi svim jedinicama koje sudjeluju u prijevozu,strijeljanju i sahranjivanju zrtava.Zatim je bilo potrebno sakupiti odgovarajuci broj vozila,autobusa i kamiona da bi se tisuce zrtava mogle transportirati s mjesta zarobljavanja ili predaje do sabirnih centara lociranih blizu mjesta egzekucije.Trebalo je nabaviti gorivo za ta vozila,osigurati strazare i osiguranje za svako od njih,odabrati sabirne centre koji su dovoljno sigurni i u blizini polja za egzekucije.Trebalo je nabaviti dovoljno poveza za oci i konopa kako bi se zatvorenike moglo zavezati prije smaknuca,kao i dovoljan broj ljudi koji ce danima ili satima cuvati zatvorenike prije smaknuca.Trebalo je nabaviti prijevoz,organizirati streljacke vodove i naoruzati ih;nabaviti i prevesti tesku opremu potrebnu za kopanje velikih masovnih grobnica i ljude koji ce sahraniti na tisuce zrtava koje smo kasnije otkrili."U rujnu iste godine,u operaciji sistematskog sakrivanja,masovne su grobnice otkopane i tijela su prenesena i zakopana na razlicitim mjestima.Iako je bio u Zepi,general Krstic je bio posve svjestan dogadjaja u Srebrenici,jer su oficiri i vojnici njegovog,Drinskog bataljuna sudjelovali u toj operaciji.
Na Tribunalu je Krstic lagao,iako neuvjerljivo.To je bila njegova taktika.Ali izgleda da nije lagao zato da bi smanjio kaznu.Ne bi se zbog toga morao ni truditi jer je vec znao da nece biti osudjen samo po individualnoj,vec i po zapovjednoj odgovornosti.Vjerojatnije je da je lagao u uzaludnom pokusaju da spasi svoj obraz i samopostovanje,nadajuci se da ce sva odgovornost za Srebrenicu pasti na generala Mladica.Ali mozda postoji jos jedan razlog za njegove lazi.Psiholoski gledano,za covjeka poput Krstica odgovornost je dokazana samo ako ga ulove s pistoljem koji se jos dimi.U ovdasnjoj se kulturi covjek ne mora nuzno sramiti lazi.Zapadni veleposlanici,politicari i izaslanici obicno bi bili zapanjeni nakon sastanaka s Mladicem,Karadzicem ili Milosevicem.Gledajuci Lorda Owena,Carla Bildta ili Richarda Holbrookea ravno u oci,ovi su lagali dajuci casnu rijec i potpisujuci sporazume bez razmisljanja.Zapadnjacima je trebalo neko vrijeme da shvate kako ovi lazu.Zivot u socijalizmu,
kao i postkomunizmu-uronjen je u kulturu lazi.Nema moralnog koda koji nalaze"Ne lazi!"Naprotiv,
kada covjek na svoje oci vidi kako se laganjem lakse prezivljava i cak napreduje,govoriti istinu znaci biti glup.
Ako je Krstic i imao priliku uvjeriti tuziteljstvo,suce i javnost u istinitost svojih rijeci,uvjeriti ih kako je profesionalni oficir i moralna osoba,ta je prilika posve propala kada je McCloskey pustio snimku
prisluskivanog razgovora izmedju Krstica i njegovog adjutanta,majora Obrenovica.Prije nego sto je pustio snimku,McCloskey ga je upitao:"Generale Krsticu,jeste li ikada naredili ubijanje Muslimana?"
Krstic je odmah odgovorio:"Ne!"Kada je pustio snimku s kratkim dijalogom,odmah je postalo jasno zasto ga je McCloskey to pitao.
KRSTIC:Radite li tamo dole?
OBRENOVIC:Radimo,radimo.
KRSTIC:Dobro...
OBRENOVIC:Uspjeli smo ih uhvatiti jos nekoliko,ili pistoljem ili minama.
KRSTIC:Sve ih pobijte!
OBRENOVIC:Sve ide prema planu.
KRSTIC:Niti jedan ne smije ostati ziv!
OBRENOVIC:Sve ide prema planu.Sve.
KRSTIC:Tako treba,sefe.Turci nas vjerojatno slusaju.Neka slusaju,majku im jebem.
Nakon snimke u sudnici je nastala kratka pauza.Tuzitelj je pogledao Krstica.Sada su sve oci bile uperene u njega.General Krstic je spustio glavu i prekrio lice rukama.Bila je to gesta cistog ocajanja.Cinilo se kao da ce svaki cas briznuti u plac.Mora da mu je u tom casu postalo jasno da je to kraj njegove nade da ce se s ovog sudjenja izvuci netaknute ljudske i oficirske casti.Znao je da je to kraj.Bio je unisten.Sjedeci u sudnici,Krstic kao da se smanjio,cinio se ranjivijim.Ocigledno se preracunao,nije slutio da tuziteljstvo ima snimku prisluskivanog razgovora.Po drugi sam puta u toku ovog sudjenja osjetila sazaljenje za njega.
"Generale Krsticu,jeste li 2.kolovoza 1995.naredili majoru Obrenovicu da ubije muskarce uhvacene toga dana?"upitao je tuzitelj.Krstic je gotovo zavapio:"Ne,gospodine McCloskey!To je stopostotna montaza!Taj dan uopce nisam razgovarao s Obrenovicem.Nisam cak ni prepoznao svoj glas.
Ponavljam:to je montaza,stopostotna namjestaljka."
Bilo je to prvi puta u toku cijelog sudjenja da jh Krstic reagirao odlucno.Bilo je ocito da se stvarno uplasio da je uhvacen u lazi.Krstic je dao naredbu za ubijanje Muslimana.Unatoc svom poricanju,on je te rijeci stvarno izgovorio.
Na kraju sudjenja,cinilo se kao da je i samim tuziteljima zao Krstica.Nakon dogadjaja u Srebrenici,u vrijeme borbe za vlast u Republici Srpskoj,Krstic je potpisao peticiju podrske generalu Mladicu protiv predsjednika Radovana Karadzica.U to je vrijeme Krstic,kako je sam priznao,vec postao svjestan da je Mladic pocinio ratne zlocine."Morao sam potpisati peticiju jer su je svi generali potpisali.Mozete li zamisliti sto bi mi se dogodilo da nisam potpisao?"-rekao je umornim i drhtavim glasom.McCloskey ga je pogledao sa sazaljenjem.Naveo mu je imena pet generala koji NISU potpisali dokument,a ipak su ostali zivi i zdravi.Postavio je Krsticu pitanje koje su mu svi u toj sudnici zeljeli postaviti:"Zasto se niste povukli u mirovinu,generale,kada se sve to dogodilo?Jeste li sigurni da ste dobro odabrali?"Bio je to COUP DE GRACE.General Krstic,slomljen i demoraliziran,
uspio je reci samo:"Na to pitanje radije ne bih odgovorio."
Mozda je Krstic zaista bio toliko naivan da je vjerovao da ce,bude li dovoljno vjesto lagao,uspjeti prevariti tuzitelje,i da ce tako Mladic ispasti jedini krivac za Srebrenicu.Krstic se zelio na sudu prikazati kao promatrac.Ali u ratu nema promatraca,pa ni general Krstic u Srebrenici sigurno nije bio promatrac.Kako je rekao sudac Almir Rodrigues:"Ali,generale Krsticu,bili ste tamo,slusali ste i izdavali naredjenja,morali ste znati!Bili ste tamo kada su poceli razdvajati muskarce od zena,djece i staraca.Niste mogli previdjeti u kakvom su stanju bili.Niste mogli a da ne cujete krikove muskaraca koje su tukli dok su ih odvodili u zgradu zvanu Bijela kuca."
Kada je Krstic na pocetku sudjenja usao u sudnicu,djelovao je pomalo naivno i nesigurno i cinilo se da je spreman na suradnju sa sucima.U svojoj se obrani nastojao predstaviti kao zrtva okolnosti i kao pasivni svjedok dogadjaja,sve dok nije razotkriven kao naredbodavac.Njegovo je sudjenje svjedocanstvo o propasti jednog drustva koje je izgubilo vrijednosti,vojske koja je izgubila cast i covjeka koji je izgubio dusu,kad je u lipnju 1995.pristao na zlo.
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
|
