Jan Fabre,belgijski umjetnik i kazalisni redatelj
...Glumce i plesace nazivate"ratnicima ljepote".Sto pod tim podrazumijevate?
-Potrebne su godine da bi plesaci postali ratnici ljepote.To znaci prije svega biti umjetnik,a on ima zadacu braniti ranjivost ljepote,ali i ranjivost ljudske vrste.Na pozornici su to oni umjetnici koji znaju kako funkcionira ljudsko tijelo,meso,kosti...To su oni umjetnici koji sebe vide kao metu vlastitog istrazivanja i shvacaju svoju profesiju vrlo ozbiljno.
Kako biste opisali svoj teatar?
-Generalno,moj je teatar hommage ljudskoj vrsti i tijelu,to je teatar pun strasti i zbog toga pun pogresaka i promasaja.
On je na neki nacin glorifikacija pogresaka svojstvenih ljudima.Moj je teatar vrsta farmakoma,grckog lijeka koji te moze izlijeciti ili otrovati.
Osim kazalistem bavite se takodjer vrlo uspjesno i vizualnom umjetnoscu.Na koji su nacin povezana ta dva ipak razlicita podrucja Vaseg djelovanja?
-Sve sto radim na neki je nacin povezano,ali se nikako ne smatram multimedijalnim umjetnikom.Moj je rad u vizualnoj umjetnosti takodjer koncentriran na istrazivanje tijela.Prije svega bavi se idejom kako ljudsko tijelo moze prezivjeti bez pomoci tehnologije.Sve skulpture koje radim nisu ostvarene upotrebom tehnologije.U radu
"Umbraculum"vidite skulpture koje predstavljaju redovnike,neku vrstu duhovnih bica koja imaju novi kostur.Kostur sastavljen od skarabeja,koje cesto koristim u svom radu,podrazumijeva svijest o tome da vise nismo ranjivi,da smo se odmakli od rana,Kristove muke.Zelim pokazati novu,drukciju vrstu razmisljanja,dati svojevrsnu viziju za buducnost...
...Neki Vas kriticari usporedjuju s Rubensom.Sto mislite zasto?
-Trenutno je postavljena jedna velika izlozba u Antwerpenu gdje su konfrontirana moja djela s Rubensovim,medju ostalim.Zajednicka nam je mozda stanovita drama u djelima i spiritualna komponenta.Sebe smatram pomalo staromodnim umjetnikom,gotovo srednjovjekovnim.U mom je radu prisutno odbijanje suvremenog drustva.Nisam pomodan kad je rijec o umjetnickim temama.Mozda zato postoji ta usporedba s Rubensom.Tu je dakako i naglasak na istrazivanju ljudskog tijela...
...Odakle Vasa opsesija insektima koji su postali prepoznatljivi dio Vaseg rada?
-Jos kao dijete stvorio sam svoj laboratorij u vrtu obiteljske kuce.Podigao sam sator s malim stolom i mikroskopom.Hvatao sam kukce,insekte i proucavao ih.Stvarao sam neku vrstu novih bica spajajuci razlicite dijelove tih insekata.Onda sam otkrio da je moj predak Jean Henri Fabre bio glasoviti entomolog.Citao sam njegove rukopise i knjige.Slike s motivom vanitasa bile su takodjer bitne kao poticaj,insekti na njima i njihova znacenja.Dosta u svome radu koristim skarabeje koji su most izmedju zivota i smrti.Medjutim rijec je o smrti kao pozitivnoj energiji,a ne negativnoj.Sve su te stvari postale bitne u mom umjetnickom jeziku.
("Vjesnik")
|
