Gojko Beric,novinarska institucija-BEZVRIJEDNI POJEDINAC
Ugledavsi me na vratima,vlasnik kafica u koji povremeno navratim doceka me s mustulukom:"Ima jedna koverta za tebe."Na ovecoj koverti pisalo je moje ime i prezime.A ko je ovo ostavio?"Onaj filmadzija,reziser."Da nije Kenovic?"Ma jok...onaj Srbin."Nisam mogao da se sjetim tog Srbina."Ma,kako ne znas...onaj sa crnim sesirom."Ispalih u trenu njegovo ime."Ma ja...taj",rece gazda,zadovoljan sto smo utvrdili identitet donosioca.
Taj kafic je,inace,malo kosmopolitsko sastajaliste,jedna od prezivjelih oaza predratnog Sarajeva u kojoj se spontano gube i nestaju socijalne,vjerske,etnicke i slicne razlike kolektivisticke provenijencije.Zajedno sjede,ili se tiskaju nacickani oko pravougaonog sanka od cigle trgovci mesom i sirom iz Markala,sudije i advokati,slikari i filozofi,taksisti sa obliznjeg standa,poslovni ljudi,penzioneri,novinari i pisci...Kafana,kao sto se zna,nije za neki ozbiljan eglen,ljude ne vole da im u kafani postavljas teska pitanja i tjeras ih da misle.Ali ako trazis spas od dnevne politike,neces ga naci ni u tom kosmopolitskom kaficu u centru Sarajeva.
Uz povike"jos jednu turu",politika nezaustavljivo osvaja kafic od stola do stola,mijesajuci se s muzikom s CD-a.To me zna naljutiti,pogotovo kad cujem kako neki od prisutnih,obicno iz neznanja,pocinje pricati gluposti.Jedan sudija me tjesi:"Pa,ovo je kafana.A kafana je kolijevka balkanske demokratije."Sta me zapravo nervira?To sto neki gosti,koji dopodne komuniciraju kao individue,popodne,valjda zagrijani picem,pocinju da govore u prvom licu mnozine:"mi Bosnjaci","mi Srbi","mi Hrvati"...Istina,ova retoricka kolektivizacija najcesce ima prizvuk ironije i zajebancije.Ali sa zajebancijom je sve i pocelo,onom s kojom su nas svojevremeno zabavljali legendarni sarajevski"Nadrealisti".
Iza vatrometa smijeha u njihovoj produkciji krila se intuitivna poruka da prolazi vrijeme kad nismo mislili niti znali ko je koje nacije i da ce se ljubav koja je do tada vladala medju socijalistickom bracom uskoro prometnuti u mrznju.
Padom komunizma,totalitarni rezim zamijenjen je terorom Nacije,a parola bratstvo-jedinstvo nacionalistickim kolektivizmom,koji je u svoju mrezu uhvatio jedinku i poceo manipulirati njenim duhom.I kao sto je u bivsoj zajednickoj drzavi svako oficijelno"mi"imalo znacenje svenarodnog"u krvi iskovanog jedinstva",ta je mnozina u novonastalim drzavama postala izraz neporecive pripadnosti Naciji.Raskid s ideoloskom"anacionalnoscu"bio je temeljit i nemilosrdan,a svaka individualna pobuna protiv represije novog kolektivizma tretirana je kao izdaja nacionalnih interesa.Od tog novog terora,koji je redovno u sprezi s klerofasizmom,ni danas se ne moze disati.
Boljsevicki komunizam,fasizam i nacionalsocijalizam temeljili su se na ponistavanju svake individulanosti."Covjek-kako to gordo zvuci!"Ova cuvena misao Maksima Gorkog demantovana je u njegovoj vlastitoj zemlji na najgori nacin koji se mogao zamisliti-strasnim straljinistickim terorom nad milionima gradjana Sovjetskog Saveza.Staljin je nazvao pisce"inzenjerima ljudske duse",pripisujuci im jednu od najvaznijih uloga u stvaranju novog,sovjetskog covjeka,a upravo je one najgenijalnije medju njima slao u Sibir,gdje je stradala cijela plejada ruskih pisaca...I sam Gorki,ikona ruske"proleterske knjizevnosti",bio je jedno vrijeme u nemilosti...
Jedan analiticar opusa genijalnog francuskog pisca Luja Ferdinanda Selina,koji je svoju egzistenciju osramotio cinicnim antisemitizmom i simpatijama za Hitlera,navodi da je u komediji"Crkva"jedan Selinov lik opisan ovako:
"To je licnost bez znacaja za drustvo,to je pojedinac."Covjek koji ne pripada partiji,klanu,organizovanoj grupaciji, bilo koje vrste,on je naprosto bezvrijedni-pojedinac.Iako je to spoznao jos od djetinjstva,odrastajuci u jednom pariskom pasazu,potom kao dobrovoljac u francuskoj vojsci,kao i bezbroj puta kasnije,Luj Ferdinand nije,istice pomenuti analiticar,odustao od toga da bude pojedinac koji ce po sopstvenom nahodjenju sluziti ljudima.
Ovo Selinovo iskustvo je univerzalno,to je iskustvo svakog covjeka koji odluci da bude-pojedinac.Zar je danas nesto drugacije?Kakve su danas sanse jednog"neorganizovanog"gradjanina Bosne i Hercegovine?Male ili gotovo nikakve u odnosu na one koji su organizovani u nekoj od vodecih nacionalistickih stranaka,u koje je strpan gro nacije.Ne marsirati pod zastavom partijskog,etnickog ili vjerskog kolektivizma znaci biti prezreni otpadnik.Na obezlicavanju pojedinca udarnicki rade i vjerske institucije,u skladu s dogmama Svetih knjiga.Tvrdeci da je covjek samo ono sto pise u uputstvima s nebesa,one umjesto licnosti regrutuju podanike.Otuda i nevidjeni prezir prema ateistima,sto je Slavoja Zizeka,jednog od najatraktivnijih savremenih filozofa,navelo da ustvrdi kako danas-"kad religija sve vise postaje nadahnucem za ubojstva i nasilje diljem svijeta"-ispravno krscansko eticko stajaliste zivi uglavnom u ateizmu.
U oprostajnom intervjuu"Oslobodjenju",doskorasnji americki ambasador u Sarajevu Daglas Meklhejni nasao je za shodno da istakne kako"pojedinac mora biti iznad svakog naroda".Gradjanin je temelj savremenog zapadnjackog drustva.Bosna i Hercegovina je ovog utorka,posto joj je Brisel mnogo toga progledao kroz prste,parafirala vjeridbu sa Evropskom unijom.Put u Evropu iziskuje odricanje od nacionalistickog kolektivizma i njegovih vodja.Ovdje jos imamo posla s nacionalizmom i fasizmom.Tako ce biti sve dok se ne pojave pravi demokratski lideri koji ce polaziti od ljudi,a ne od nacija.
("Oslobodjenje")
|
