ZASTO MAMA PIPI DUGE CARAPE NIKAD NIJE POSTALA NOBELOVKA-1
Astrid Lindgren(1907.-2002.),slavna mama Pipi Duge Carape,bila je mnogo vise od najprodavanije autorice djecjih knjiga na svijetu.Ta je spisateljica,kojoj je protekli tjedan u rodnom Vimmerbyju i u cijeloj Svedskoj priredjena velicanstvena proslava stogodisnjiice rodjenja,bila i vazna kreatorica javnog mnijenja u svojoj zemlji te osoba koja je utjecala na velike promjene u svedskim zakonima.
Prica o Astrid Lindgren,rodjenoj Astrid Anna Emilia Ericsson,moze upravo zbog razlicitih podrucja u kojima je djelovala,poceti bilo gdje.Ipak,jedno od najiscrpnijih i najzanimljivijih vrela o njezinu zivotu i radu je Nacionalna knjiznica Svedske u Stockholmu u kojoj se cuva Arhiv Astrid Lindgren.Arhiv je prije dvije godine uvrsten na Unescovu listu svjetske kulturne bastine,a ujedno je najveca pismohrana koja postoji o nekom Svedjaninu.O toj vrijednoj gradji skrbi Lena Törnqvist,voditeljica Arhiva i clanica Vijeca Drustva"Astrid Lindgren".Arhiv obuhvaca 150 metara polica na kojima se cuva izmedju 50000 i 75000 pisama.Astrid Lindgren je,naime,primala oko 150 pisama na tjedan i,sto je vrlo zanimljivo,osobno je odgovarala na vecinu njih.Koliko je bila omiljena,svjedoci i podatak da je za svoj 90.rodjendan dobila 14 vreca cestitki.
Pokazujuci nam izlozbu priredjenu u cast Astrid Lindgren,Lena Törnqvist ispricala nam je zanimljivu pricu o spisateljici koja je napisala vise od 80 knjiga,prevedenih na 90 jezika.
Astrid Lindgren obicno se budila u pet ujutro i u krevetu pisala pisma,u osam je vec razgovarala sa svojim izdavacem(radila je za najveceg svedskog nakladnika djecjih knjiga"Raben&Sjögren",koji i danas djeluje u Stockholmu)),a do 13 sati obavljala je ostale poslove.Zatim bi odlazila na posao u izdavacku kucu koja je bila blizu njezina stana,te bi pomagala ostalim piscima i ilustratorima na njihovim knjigama.Svaku vecer pisala je jos dvadesetak pisama i uza sve to pronalazila je vremena i za vlastita mala zadovoljstva.Voljela je odlaziti na koncerte klasicne glazbe(Mozart joj je bio omiljeni autor),a rado je posjecivala i kina i kazalista.Rado se druzila i s prijateljima,a svake je subote k sebi pozivala svoju obitelj.Nacionalna knjiznica ovom je izlozbom zeljela pokazati kakav je utjecaj Astrid Lindgren imala na svedsko drustvo potkraj 20.stoljeca,i to kroz cetiri glave teme spisateljicinog javnog angazmana.Jedna od njih je i slavna debata Astrid Lindgren s ministrom financija Gunnarom Strängom 1975.godine,koja je potaknula pitanje visokih svedskih poreza,a Lindgren ucinila javnom licnoscu.
Naime,kad je spisateljica saznala da mora platiti 102 posto poreza, rekla je kako to nije moguce te da ce rado platiti 70 ili 80 posto,ali da je 102 posto previse.Odlucna u svom stavu,poslala je pismo ministru financija u kojem mu je porucila da bude razuman i da promijeni tu odluku.No,on joj je odgovorio kako si ona to moze priustiti s obzirom na svoje bogatstvo te da mora platiti porez.Spisateljicu je jako naljutila Strängomova arogancija,pa je odmah napisala bajku o vjestici Pomperipossi koja se isto tako naljutila jer je morala platiti veliki porez.Prica se jako svidjela novinarima i ubrzo je objavljena u najvecim svedskim dnevnim novinama,i to bas onoga dana kad se u parlamentu raspravljalo o proracunu.U Svedskoj je nakon toga pokrenuta velika rasprava koja se prosirila i na inozemstvo jer su svedski zakoni bili na losem glasu.
Astrid Lindgren je tada rekla:"Politicki sam osvijestena,uvijek sam glasala za socijaldemokrate,ali necu i ove godine".Svedski premijer odmah je shvatio da ce to biti katastrofa za njih,i zaista,nakon 44 godine vladavine socijaldemokrata uslijedila je smjena vlasti,a Lindgren je bila jedna pod najzasluznijih za to.Kad je 1970.otisla u mirovinu,veselila se mirnom zivotu,pisanju knjiga i boravku u svom ljetnikovcu,ali je tim angazmanom zapravo pocela novu karijeru.
Knjizevnica je pomogla i jednom mladom bracnom paru iz Estonije koji je prvo prebjegao u Finsku,a zatim u Svedsku,ali je dvogodisnja kci ostala s bakom u Estoniji.Majka je na sve nacine pokusavala dovesti dijete u Svedsku,cak je i kampirala ispred sovjetskog veleposlanstva u Stockholmu,no djevojcica nikako nije mogla dobiti dozvolu da izadje iz Sovjetskog Saveza.Kada je saznala za taj slucaj,Astrid Lindgren je odmah potegnula svoje veze,a potrudila se i napisati pismo sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbacovu.Djevojcica je nakon dva tjedna bila u Stockholmu i jos danas zivi u Svedskoj...
("Vjesnik")
|
