Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA
-Napusticu te kao sto krv napusta ranu.
Rat je stao.Onako.Bez veze.
-I ostacu ti u sjecanju kao konac u oziljku.
Bila je tuzna.Bila je zaljubljena.
-Shvatices.
Nije shvatala.Plakala je.
-Ne mozes me isplakati.
Plakala je.
-Moras otici.Kao sto prijatelj odlazi,drugu,na ispracaj.
Nije odlazila.
-Potomstvo?Nemoj tako sreco.Nismo cuke.
Ne znam koga je vise boljelo.Adnana ili nju.
-Svijet propada zbog potomstva.Proizvode se kao konzerve.A zaboravljaju otisnuti rok trajanja na poklopcu.Kad pozele da se otvore jedna drugoj,zaudaraju.
Ocekivala je pomoc od mene.
-Potomstvo.Do toga je dug put,ljubavi.A ja sam umoran.
Znao sam samo utokom pomoci.Zato joj nisam mogao pomoci.
-Potomstvo lici na stvoritelje.Zato svijet propada.Stoji u mjestu.Stoji.Ide.Ka.Smrti.
A htio sam joj pomoci.
-Moras otici.I ostaviti malo bola.Da ne izdas patetiku.
I Adnanu.
-A ja?Ja cu biti svoj potomak.I bice me svuda.
I Adnanu.
-Bicu i u cvijetu koji ce ti za dvadeset godina propalog braka i razocarenja u potomstvo pokloniti nenadani ljubavnik.Namirisaces svoje suze.I plakaces opet.Bices sretna.
Htio sam otici.Ostao sam zbog nje.Ocekivala je pomoc od mene.
-Rodicu se opet u suzama tvojim.Bicu tvoj potomak.
Htio sam otici.Ostao sam zbog Adnana.Ocekivao je pomoc od mene.
-I voli ga.Tog sa cvijetom.Voli ga zbog cvijeta.Sve drugo je kita.
Boljelo je.Vidio sam sjecanja na ove dane.
-Nista nece ostati.Osim boljece.
Pricao je.Vidio je sjecanja na ove dane.
-Boljece.Kasnije,vise.
Boljelo je i sada.
-Ne boli kad izgubis.Boli kad prebolis.
Ne preboljeva se dok boli.A boljece dugo.
-Idi.
I Adnana i nju.
-Idi po cvijet.Idi kroz vatru.
I mene
-Idi po oziljak.Uberi krastu.
Sto nisam znao pomoci.
-Moras otici.
A cekali su da pomognem.
-Moras me proci.
Ali kako sam ja mogao pomoci?
-Moras otici.
Ja sam svoje oziljke pobrao.
-Moram te proci.
Svo moje cvijece su pocupali.
-Idi.
Moje rane nece procvati.
-Idi sama.
Moju avliju nema ko uskopati.
-Ostavi me otjeranog.
Srce mi je bolno k`o utoka bez metaka.
-Idi zaljubljena.
Kako ja mogu pomoci?
-Ostavi me samoga.
Srcem ne znam pucati.
-Idi.
Mrtvi mi zabranili.
-Idi.Voljeces.
Srcem znam cuvati.
-Sjecaj me se kao nekog.U prolazu.
Srcem znam plakati.
-Od knjige do knjige.
Suze sakriti.
-Sjecaj me se kao duha koji te posjecuje.I boji dugu za tebe.
I ne mogu ga dati.
-Idi.
Samo jos srcem znam boljeti.
-Kao strah koji suknjom pokrivas.
A moje je boljeti kao vase voljeti.
-Idi.
Kao vase zeljeti.
-Kao drhtaj dok isminkavas.
Moje je boljeti kao vase zivjeti.
-Kao more koje probadas kada rukom zahvatas.
I vise
-Kao snovi koje kajanjem sapires.
I jace.
-Idi.
I teze.
-Samo idi.
I tamnije.
-Ne daj da me molis.
Moje je boljeti za bol bolnije.
-Ostavi mi bol.
Moje je boljeti moje sve.
-Ostani.
Kako ja mogu pomoci?
-I tako ces nestati.
Nemam kome ni cvijece ubrati.
-Moras otici.
Nemam mezara na koji ga mogu staviti.
-Prije toga me poljubiti.
Mogu ga samo u Drinu bacati.
-Po obrazu pomilovati.
Al`ne zelim vise nikada vidjeti Drinu kako nosi.
-Osmijehom ispratiti.
I ne zelim nikada nauciti srcem pucati.
-I nikada se ne okrenuti.
I nije se okrenula.Gledali smo je kako izmedju koraka place.Sve dok nije zamakla.I tada smo gledali.To za cim je zamakla.
-Jesam li bio grub?
-Jesam li ja bio grub?
-Zasto bi ti bio grub?
-Nisam vam pokusao pomoci.
-Nisi nam mogao pomoci.
-Mogao sam reci bilo sta.
-Bilo sta je najgrublje za reci.
|
