Uzeir Bukvic-PITANJA SRCA DOKTORA BERGSLANDA
Sreo sam ga,sa zenom i sincicem,u liftu obicnog solitera na Stupinama u Tuzli.Moja osmogodisnja necakinja Amra odmah zapodjenu razgovor;na bosanskom,naravno.
-Ovo je komsija Bergsland-veli mi kao da mi predstavlja hausmajstora,a ne svjetsku perjanicu kardiohirurgije,doktora Jakoba Bergslanda,iz jedne od najcuvenijih klinika za transplantaciju srca na Planeti.
On,kao da se rodio i odrastao u Tuzli,kao da nikad nije ni mrdnuo sa Jale,s kutijom WALTER VOLFA u dzepu na kosulji,cak i likom kao da je jucer sisao
iz Koraja,gdje se vecina djece radja sa plavim ocima.Rekoh odakle sam dosao,da smo zamijenili domovine,sto dodatno otkravi kontakte u liftu.
-Ja sam na sestom spratu-veli komsijski.-Bujrum!
Ko je Jakob Bergsland i sto je vazan za ovu knjigu?
Rodjeni Amerikanac,a rodom iz Norveske,iz Telemarka,kako voli reci,a,zapravo,iz Osla.U Americi su mu zivjeli roditelji,poput mnogih Norvezana iz perioda norveske oskudice,iz faze ribarstva i seljastva ove odnedavno bogate zemlje.Ali,Amerika je POJELA pola Norveske,pa je i familija Bergsland dio tih norveskih sinova.Studije medicine i dio radnog vijeka je proveo u pravoj domovini,a potom je kardiohirurgiju specijalizirao u Americi i tu zapoceo i stekao karijeru jednog od vodecih imena u ovoj modernoj i sve trazenijoj grani medicinske znanosti.Na cuvenoj klinici u Baffalu u New Yorku dokucio je tajne pobolijevanja ljudskog srca i dogurao do faze kojom se zivljenje produzava tudjim srcem.U ovoj oblasti,bar zasad,nema dalje;to je vrhunac.Na toj klinici je radio od sezdeset i seste do dvije hiljade prve godine.Poput mnogih darovitih i poduzimljivih ljudi visokotrzisne Amerike,i doktor Bergsland je,uz slavu,stekao
i zavidno bogatstvo.Ali,zivot i sudbina,kojom se pravda i tumaci sve sto je shvatljivo i sto je nerazrjesivo ne prati uvijek i logiku biznisa,pa je i ovaj americki Norvezanin pri dodiru sa Bosnom i njenim tajnama shvatio da NIJE BLAGO NI SREBRO NI ZLATO.VEC JE BLAGO STO JE SRCU DRAGO...Ljubavi i prijateljstva su nerazjasnjen slucaj.I Bergslandov susret sa Bosnom,a potom i ljubav koja mu se u Bosni dogodila u pedesetim,nose boju te fine tajnovitosti.Vodjen profesionalnom znatizeljom,nekim nepoznatim izazovom ili,jednostavno,sudbinom,tek Bergsland se devedeset cetvrte obreo u ratnoj Bosni,u Tuzli,u jednoj od americkih vojnih baza.Dosao je u misiji LJEKARA BEZ GRANICA.
-U toj bazi smo imali sve neophodne lijecnicke kapacitete-prica dr.Jakob.-Njih smo,uz nasu strucnu pomoc ustupali i Klinickom centru u Tuzli.Zapravo,
njihovi ljekari su dolazili ovdje i radili u nasem timu.Tu sam se sreo i vezao prijateljstvom sa doktorom Emirom Kabilom i doktorom Muharemom Mericem.
Po Emiru koji mu je i vjencani kum,dao je ime sinu.Sinu je godina i po i isti je otac.Pravi mali bosanski Viking.
Tu,u toj jos ratnoj Tuzli,u Bosni poharanoj i iskrvavljenoj,u cetiri oka s njenom tugom i prkosom,dogodile su se u ovom covjeku promjene.Zbogom,Ameriko!Good bye,ja ostajem ovdje,medju ovim ljudima,kojima svega manjka osim beskrajne tolerancije i medjusobne ljubavi,za koju se krvavo bore i koju ce i odbraniti.
Pala je odluka da se i on bori za njihov ideal.
-Sretao sam mnogo dobrih ljudi i shvatao da za njih nesto treba uraditi.Ono sto sam do tada znao o Bosni bilo je vrlo povrsno i sasvim nedovoljno.Shvatio sam da ova zemlja strada upravo zbog nepoznavanja.Bosna je tajna zemlja,nepoznata ili pogresno HVALJENA.I dan-danas je jos na tom glasu.Mozda joj je
najpotrebnija pozitivna ili samo postena promocija.Mislim da sam ispravno razumio tu dimenziju bosanske blokade i pokusao uraditi ono sto mogu.
Kao sto u Bosni mnoge vazne odluke PADAJU u kafani,tako se i ideja da se specijalizacija tuzlanskih hirurga organizira u Klinici u Baffalu rodila u tuzlanskom kaficu,u kome bi cesto zajedno boravili tuzlanski i americki doktori.Ideju je,s puno profesionalne odgovornosti i poslovnog smisla,podrzao i tadasnji direktor Klinickog centra u Tuzli Teufik Tulumovic,pa je ubrzo uspostavljen poslovno-naucni most izmedju Tuzle i New Yorka.Doktor Bergsland je bio noseci stub toga mosta koji ce povezati ove dvije ustanove i tuzlanskoj medicini omoguciti da se procuje kao najuspjesnija na Balkanu.
Tako je,devedeset pete,pocela obuka tuzlanskih hirurga u americkoj klinicii,a godinu poslije je stigla i finansijska podrska od dva miliona dolara.
Nakon druge cigarete-doktor pusi i drugima savjetuje da ne puse-nakon sto smo otpratili goste iz Janje(otkud iz Janje,o tome kasnije),pitam ga sta ga zadrza i veza za Bosnu,i to u vrijeme belaja.
-Sam dolazak u Bosnu mi je bio izazov.Bio sam se zasitio Amerike i te rutine kojom je bila obiljezena svakodnevica.Htio sam nesto promijeniti.Dolazak u
Bosnu sam shvatio kao ljudsku obavezu i ulogu.Uvidio sam da raditi ovdje nije ni priblizno sto i raditi u Americi.Ovdje je covjek visestruko u upotrebi.Moras obaviti hiljadu poslova koji ti ne pripadaju.Ali,ako hoces da sve bude u redu,moras ih prihvatiti.
A onda,kao sto svaki bajkovit dogadjaj ima i svoju romansu,tako se americkom hirurgu iz Norveske dogodila ljubavna prica u Tuzli.Na Kliniku na Gradini
je dospio i Janjarac Smail.Dosao je-kao sto je odvajkada,a i sada je adet u Bosni-u pratnji mladje kcerke Semse.I to bas kod doktora Bergslanda.I,sto bi se prozaicno reklo,spontano se doktor Bergsland zagledao u mladu Semsu iz Janje.Amer u Janjarku.Tu pocinje i nastavlja se drugi dio price o Jakobu Bergslandu,sada i Tuzlaku,koji bez kompleksa hoda ovim gradom sa suprugom Semsom i malim Emirom,prica s Tuzlacima na bosanskom,a kad se umori od jezika-sa suprugom u stanu razgovara na engleskom,pusi WALTER VOLF,briga ga za nikotinom,i krpi bosanska srca,zdravio se s djecurlijom i komsijama na Stupinama,jede jeftin,ali najbolji na svijetu tuzlanski burek ispod saca i ne haje za bogatstvom i Amerike i Norveske.
Semsa nije htjela u Ameriku.To je,nesumnjivo,bitan detalj u ovoj prici.Norveska joj se svidjela,ali ovoj bivsoj manekenki(pamtim njeno lice iz tog vremena)Bosna je Bosna.
-Imamo mnogo planova,radimo i radit cemo na vise frontova-vrlo ozbiljno kaze Bergsland.-Prije svega,moramo preokrenuti sliku o Bosni u Evropi i svijetu.Evropa mora shvatiti sta je ova zemlja,sta je Bosna.Nastojim ucvrstiti i saradnju ovog klinickog centra sa RIKSHOSPITALOM u Oslu,da i na tehnoloskom planu unaprijedimio razvoj telemedicine u Bosni i Hercegovini,sa akcentom na klinicke kapacitete u Banja Luci.
Tim poslom putuje za Oslo,gdje odnedavno zivi njegova americka polovica,bivsa supruga Norvezanka i djeca iz tog braka.
Ljeto 2004.
(Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA")
|
